- Državni inspektorat, porezna i carinska uprava, dobit će precizan zadatak da djeluju čim vide nepravilnosti - rekao je premijer Andrej Plenković na današnjoj sjednici Vlade na kojoj se raspravljalo o mjerama protiv onih trgovaca koji su podigli cijene prvog radnog dana od nove godine i uvođenja eura.
Premijerova izjava je tragikomedija koja se uklapa u festival tragikomedije koji se ovih dana održava u Hrvatskoj. Jer pobogu, kakve mi to inspektore, carinike i poreznike imamo kad im Vlada mora dati precizne upute što da rade, pomislio bi netko tko nije upućen da je trenutno u zemlji festival tragikomedije obojen demagogijom vladajućih.
Premijer priča o nekakvim preciznim uputama kao da inspektori, poreznici i carinici ne znaju što im je posao. Ali nije to bez vraga, zapravo je sve sračunato urađeno kako bi Vlada izbjegla bijes javnosti koji nije mimoišao trgovce. Jer premijer Plenković i ministri(ce) jako dobro znaju da je Vlada praktično gotovo nemoćna pred odlukom trgovaca da podignu cijene pojedinih artikala odmah nakon uvođenja eura kao platežnog sredstva u Hrvatskoj. Zato su izjave predstavnika vlasti, ali i glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića praktično tek dio folklora aktualnog festivala tragikomedije. Što više, Vlada je sama kriva što nema temelja za kažnjavanje onih koji su podigli cijene jer je svjesno ili nesvjesno omogućila da u pogledu kažnjavanja ‘Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj‘ ima rupu.
- Trgovci će biti dužni, ukoliko se nad njima pokrene inspekcijski postupak ili ih se prethodno sukladno načelu opurtuniteta upozori na ‘otklanjanje nepravilnosti‘, dokazati postojanje ‘opravdanog razloga‘ koji će u ovim vremenima inflacije biti lako dokaziv. Ali je i zanimljivo da je tim zakonom izostalo propisivanje prekršajne kazne za povredu načela zabrane neopravdanog povećanja cijena, pa samim tim ne može ni biti pokrenut inspekcijski postupak jer za takvo djelo nije predviđena nikakva kazna. Već iz ovoga je jasno da je svaka prijetnja trgovcima radi povećanja cijena isprazna – naglašava Liderov suradnik Stjepan Lović iz odvjetničkog društva Grubišić, Lović i Lalić.
Dakle, čak i da trgovci ne uspiju opravdati rast cijena roba inflacijom ili zbog viših ulaznih troškova, odnosno čak ako se i dokaže da je rast cijena roba neopravdan (što je malo vjerovatno da će se uspjeti dokazati), trgovci neće biti kažnjeni jer zakonom nisu propisane kazne, pa glavni državni inspektor Mikulić svoje inspektore može slobodno usmjeriti na neke druge predmete.
Podizanje cijena pojedinih artikala nakon uvođenja eura izazvalo je pravu buru u javnosti, pa je ministar gospodarstva Davor Filipović najavio da će Vlada naći rješenje za takvo ponašanje, ponajprije ponašanje trgovaca. I glavni državni inspektor Mikulić najavio je da će njegovi inspektori provjeriti ima li tu nedopuštenih poteza, dok je HUP-ova Udruga trgovine obavijestila javnost da je ‘šokirana prijetnjama ministra Filipovića‘ i njegovom konstatacijom da ‘trgovci podižu cijene i pokušavaju prevariti građane‘.
Nema tog zakona
- Neugodno smo iznenađeni prijetnjama ministra gospodarstva i održivog razvoja Davora Filipovića koji je cijelu trgovinu, granu gospodarstava koja zapošljava gotovo 200 tisuća radnika, na današnjem sastanku proglasio nepoštenom – odgovorili su trgovci.
U toj branši inače tvrde da nije riječ o prevari potrošača konverzijom iz kune u euro, nego da razlog leži u rastu troškova, kao i u višim cijenama roba dobavljača, što je trend koji traje već duže vrijeme te prelazak na euro nije uzrok najnovijem rastu cijena.
No koji god bio razlog povećanja cijena u trgovinama, Lović kaže da ne samo da nema tog zakona kojim bi se uvođenjem eura ograničilo pravo trgovca na podizanje cijena svojih proizvoda. Jedini akt koji ograničava rast cijena je, podsjeća taj stručnjak za trgovačko pravo, Odluka o iznimnim mjerama kontrole cijene određenih prehrambenih proizvoda‘ koja je donesena 10. rujna prošle godine. Riječ je, kao što znamo, o devet artikala za koje je Vlada ograničila cijene.
Dakle, ako nema tog zakona koji bi ograničio rast cijena roba, jasno je da niti ‘Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj‘ ne daje temelj za ograničavanje cijena prvog dana od uvođenja eura. Lović napominje da je tim zakonom definirano načelo zaštite potrošača (čl. 7.) prema kojemu potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Međutim, tim se načelom podrazumijeva to da se izračun konverzije pravilno primijeni, a cijene zaokruže kako je propisano, a ne da se zabranjuje rast cijena. Doduše, navodi Lović, tim je zakonom definirano i načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena (čl. 8.) i zaista je zabranjeno svima koji su na tržištu povećavati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Ali kao što smo naveli, čak i da se dokaže neopravdano podizanje cijena, u kaznenim odredbama Zakona o euru nema kazne za takvo nešto.
Igrokaz vladajućih
Što bi se reklo, tresla se brda, rodio se miš. Jedina mogućnost Vladi ostaje da proširi broj artikala kojima zabranjuje rast cijena, što je u cijeloj ovoj gunguli potiho i najavljeno, ili kao što je najavljeno, ukidanje subvencija za energente onima koji povećavaju cijene roba. Ta tiha prijetnja proširenjem broja roba kojima će se ograničiti cijene zapravo samo potvrđuje da se ‘rodio miš‘, tj. da Vlada prijeti praznom puškom. To pak jasno pokazuje da Vlada nema alate da zaustavi trgovce, a čini se da to potvrđuje još jedna najavljena mjera - o formiranju crne liste onih koji su povećali cijene, a što je najavio ministar Filipović. Time Vlada neizravno priznaje da je to sve što može učiniti, dok inspektori zbog nepostojanja kazni za povredu načela zabrane neopravdanog povećanja cijena mogu komotno na druge zadatke.
Tako je Vladin odgovor na rast cijena roba ostao ništa drugo nego igrokaz, folklor kojim su se premijer i ministri uhvatili u kolo širokih narodnih masa da i njih te mase ne bi prozvale. No budimo pošteni, ni trgovci nisu baš odabrali pravi trenutak za povećanje cijena jer su barem trebali znati kakve će reakcije izazvati u javnosti rastom cijena u kontekstu uvođenja eura, čime su dali povod i javnosti i Vladi da posumnjaju da barem neki od njih love u mutnom. Bilo bi bolje da su sačekali izvjesni period, pogotovo jer dobavljači najavljuju novi rast cijena.
Na kraju, možemo raspravljati o moralnosti poteza trgovaca, ali Vlada se sama dovela u situaciju da ne može kazniti trgovce zbog neopravdanog povećanja cijena svjesno ili nesvjesno ne uvrštavajući u Zakon o euru kaznene odredbe za takvo ponašanje. Zato je Plenkovićeva tragikomična izjava da će Glavni državni inspektorat, porezna i carinska uprava dobiti precizan zadatak da djeluju čim vide nepravilnosti ne samo tragikomična, nego i suvišan potez, pa bi bilo najbolje da se ne maltretiraju ni inspektori ni trgovci, jer što nije učinjeno da se to sve spriječi - nije učinjeno.