U Hrvatskoj je na djelu službena mantra prema kojoj moramo biti u samome svjetskom ili bar europskom vrhu u svim mogućim kategorijama – od ekonomije do sporta. A u toj disciplini posebnu kategoriju čini brojenje turista. Ovog ljeta kao da nije dovoljno biti bolji nego lani, proklamirani cilj je prestizanje rekordne 2019. godine. I svi službeni podaci idu u tom smjeru. A kad nešto nije u skladu s time, taj se podatak naprosto ne spominje.
Tako se Hrvatska turistička zajednica pohvalila da je u prvih sedam mjeseci ostvareno više od 11,5 milijuna dolazaka i gotovo 57 milijuna noćenja, što u odnosu na isto razdoblje prošle godine predstavlja rast od 10 posto u dolascima i četiri posto u noćenjima, odnosno izjednačenje rezultata u dolascima i noćenjima u odnosu na isto razdoblje 2019. godine.
Odličan je bio i srpanj – ostvareno je 4,8 milijuna dolazaka i više od 29,5 milijuna noćenja, što u odnosu na lani predstavlja rast od tri posto u dolascima i izjednačenje rezultata u noćenjima, odnosno rast od dva posto u dolascima govorimo li o srpnju 2019., tvrde iz HTZ-a. No, prešutjeli su podatak da je u srpnju ostvaren minus od 3,4 posto u broju noćenja, što je oko milijun noćenja manje u odnosu 2019. godinu.
Upravo je u srpnju zazvonilo zvono na turističku uzbunu – dio apartmana ostao je prazan, pa se krenulo u spašavanje srpnja spuštanjem cijena – last minute tako je (bio) znatno povoljniji od prenapuhanih polaznih cijena.
Paralelno s državnim optimizmom počela je paradržavna hajka na visoke cijene u turizmu – od noćenja u cimerfraju do kuglice sladoleda.
Turistička iskustva liderovaca
A što na te podatke kažu iskustva ‘s terena‘? Turisti procjenjuju da je ugostiteljski promet na Šolti pao 20-ak posto, a slična je i ugostiteljska procjena s juga Istre. Ondje neki kafići i trgovine rade skraćeno jer nemaju radnu snagu ili im je preskupa. Beach barovi na plažama bilježe manje narudžbe jela, pa i legendarni Safari bar na rtu Kamenjak u dijelu objekta gasi svjetlo i prije fajrunta. Šteta što u pitoresknom mjestašcu Oprtlju ne radi više restoran Loggia, kao ni trgovina istog vlasnika, obitelji Coslovich, čiji je biznis bankrotirao pa se povukla na svoj obližnji OPG. Nema više ni nekad glasovite tratorije Castello u Svetvinčentu, a na njezinu mjestu radi skuplji restoran, s čijeg su jelovnika nestali lokalni specijaliteti.
Malinska je u prvoj polovici srpnja možda i upola slabija prema brojnosti gostiju, na rogozničkim plažama je deset posto manje ručnika, a u Dubrovniku je i ove godine velika gužva, ali ne kao lani, kad se Stradunom nije moglo proći od rijeka turista s kruzera.
Službeni podaci za Podgoru kažu da je lipanj bio lošiji, a srpanj bolji nego lani. Međutim, dojam je da je posjet lošiji jer nema pritiska gostiju, a i navečer se može naći parkirališno mjesto, što je prošlog ljeta bila gotovo nemoguća misija. Slobodan apartman prošlog bi ljeta preko booking.coma bio popunjen za dva sata, a sad ostaje slobodan i po dan-dva. Slična je situacija na cijeloj makarskoj rivijeri.
U Zatonu kod Šibenika turista ima otprilike isto kao i lani, ali oni u Šibenskom kanalu primjećuju znatno više jahti koje idu prema Skradinu. No, uz nautički plus, tu je prisutan biciklistički minus – Jadranskom magistralom vozi se zamjetno manje biciklista. Pirovac je pak u srpnju bio pun kao i lani, a slično vrijedi i za Šibenik.
Cijene prestigle inflaciju
No, za konačne rezultate sezone nisu najvažniji ni broj turista ni broj noćenja, kao ni dojmovi Liderovih novinara koji su se razmiljeli Jadranom. Ključno je što kažu brojevi. A prema podacima porezne uprave, u prvih sedam mjeseci u Hrvatskoj je fiskalizirano 1,4 milijarde računa u ukupnom iznosu od 22 milijarde eura. Na turizam od toga otpada 229 milijuna računa teških 3,37 milijardi eura. Broj računa je 2,7 posto manji nego 2019., ali je iznos 26,7 posto viši nego lani, i čak 68,4 posto viši nego u rekordnoj 2019. godini. Kad se u obzir uzme inflacija (7,4 posto na godišnjoj razini, odnosno oko 23,1 posto u posljednje tri godine), realni turistički prihod porastao je u godinu dana 20-ak posto, a u tri godine više od 40 posto, s podjednakim brojem gostiju.
To bi mogao biti dobar pokazatelj, jer Hrvatska i ne treba biti jeftina destinacija, koliko god to domaćim turistima slabije platežne moći ne odgovara. No, oni će morati naviknuti na ljetovanje u predsezoni i posezoni, kao i na jeftinije kontinentalne destinacije ili one u drugim državama.
Veći je problem što premali dio turističkog i ugostiteljskog poskupljenja otpada na kvalitetnije sadržaje više kategorije, pa tako i višeg cjenovnog ranga. Privatni iznajmljivači dizali su cijene do neba, pa je dio njih i u špici sezone imao rupa, što je bila rijetkost u najboljim godinama. U Novalji je u utorak na jednoj web-tražilici smještaj za dvoje (od 12. do 19. kolovoza) u apartmanu ili sobi s kupaonicom bio dostupan u 110 objekata, na Braču u 76, na Krku u 61, na Hvaru u 41 objektu…
Država voli cimerfraj
Za to vrijeme hotelijeri se ne žale na popunjenost kapaciteta, a ni od gostiju nema većih pritužbi na cijene. No, crna je stvarnost da na hotelske sobe otpada manje od 10 posto ukupnih kapaciteta, a privatni smještaj zauzima više od 76 posto smještajnih kapaciteta, što je loše i za lokalnu i za središnju državu, a dobro je samo za iznajmljivače. U cimerfraju se manje troši i iznajmljivači plaćaju znatno manji porez od hotelijera, a gotovo da i ne sudjeluju u povećanim komunalnim troškovima jadranskih destinacija, i još se žale na povećani godišnji paušal za krevet, koji isplate cijenom jednog noćenja.
Porezne pogodnosti potakle su rentijerstvo. Od korone do danas broj kreveta u cimerfraju povećan je za gotovo 150.000 (gotovo 12 posto), a samo ove godine prijavljeno je 62.787 novih kreveta. Istodobno, uza sva ulaganja velikih igrača, hoteli se godinama zadržavaju na manje od 180 tisuća kreveta, jer novi objekti ne mogu nadoknaditi manjak smještajnih kapaciteta nastao rekonstrukcijom starih hotela, koji zbog više kategorizacije u istim gabaritima imaju manje kreveta (prostranije sobe i apartmani te više dodatnih sadržaja). I tu se zatvara začarani krug, zbog kojeg će Hrvatska i dalje ostati turistički ‘ni vrit ni mimo‘ između proklamiranoga elitnog turizma i praktičnog pogodovanja lokalnim rentijerima, odnosno glasačima.