U zadnje četiri godine, Hrvatska bilježi nevjerojatan porast imigracije radnika iz trećih zemalja. Ova statistika ilustrira dramatičnu promjenu u demografskoj slici Hrvatske, prema kojoj je doselilo više stranih radnika nego što je ukupan broj nacionalnih manjina koje u zemlji žive već stoljećima. Prema riječima vlasnika agencije za zapošljavanje PINOY 385 Stjepana Jagodina, te demografa dr.sc. Tade Jurića, Hrvatska se suočava s brojnim izazovima u praćenju i integraciji ovog novog vala strane radne snage.
- Hrvatska se, kao i mnoge europske zemlje, suočava s povećanom potražnjom za stranom radnom snagom zbog starenja populacije i značajnog gospodarskog rasta - kaže Jagodin, osnivač agencije koja specijalizira zapošljavanje radnika s Filipina. Dodaje kako EU članstvo dodatno komplicira situaciju jer radno sposobni Hrvati sve češće odlaze u druge zemlje, što otvara prostor za strane radnike. Taj trend prepoznaju poslodavci u mnogim sektorima, ali integracija radnika iz trećih zemalja nosi i svojevrsne izazove, smatra Jurić, posebno kada su u pitanju jezične i kulturne razlike.
Konfuzija u migracijskim podacima
Jurić također naglašava kako se Hrvatska susreće s brojnim problemima u preciznom praćenju useljeničkih podataka.
- U periodu od 2020. do 2024. izdano je preko 400 tisuća radnih dozvola stranim radnicima, dok je službeno evidentirano svega oko 80 tisuća stranih radnika - ističe Jurić, te dodaje da veliki broj radnika prijavljuje samo boravište, a ne prebivalište, što stvara velik nesrazmjer između stvarne situacije i službene statistike.
Jurićev istraživački rad, potpomognut podacima iz Big Data analize, otkriva šokantne razlike između službenih i neslužbenih podataka. Primjerice, prema hrvatskoj statistici, u Hrvatskoj radi 23 tisuće Filipinaca, dok Big Data analize pokazuju da ih je čak tri puta više, odnosno 62 tisuće. Isto vrijedi i za druge azijske imigrantske skupine, poput radnika iz Bangladeša i Nepala.
Izazovi agencija za zapošljavanje
Jagodinov Pinoy 385 jedna je od vodećih agencija za zapošljavanje radnika iz trećih zemalja, koja je kroz godine uspostavila visoke standarde zapošljavanja i integracije stranih radnika, ali to ne znači da izazovi ne postoje.
- Prilagođavamo procese zapošljavanja u skladu s potrebama hrvatskog tržišta rada, što u mnogim slučajevima rezultira višegodišnjim zaposlenjem radnika kod istih poslodavaca - kaže Jagodin.
Kroz blisku suradnju s poslodavcima i radnicima, agencija nastoji olakšati proces integracije, ali Jagodin napominje da izazovi ipak ostaju prisutni, osobito kada su u pitanju kulturne i jezične barijere.
- Uvođenje novih radnika zahtijeva sustavnu podršku i poslodavaca i institucija, posebno jer radnici iz trećih zemalja često dolaze s različitim radnim i društvenim navikama - zaključuje Jagodin i ističe kako njegova agencija surađuje isključivo s Filipinima zbog stabilnog i reguliranog sustava kojeg tamošnja vlada provodi, što olakšava cjelokupni proces.
Slab sustav bilježenja migracija
S druge strane, Jurić naglašava važnost novih alata za preciznije praćenje migracijskih trendova, poput Big Data metode koja može prikazati migracijske tokove puno točnije od konvencionalnih statističkih izvora.
- Big Data omogućava da pratimo trendove i godinu dana prije službenih podataka, što je ključno za razumijevanje brzine migracijskih kretanja - objašnjava Jurić, dodajući da Hrvatska kao vanjska granica Schengena treba posebnu pažnju posvetiti migracijskim tokovima.
Na širem planu, Hrvatska se suočava s velikim izazovom integracije i praćenja stranih radnika, ali i s pitanjem koliko ih zaista radi u zemlji, a koliko ih odlazi dalje u EU. Jurić smatra da, iako nema namjerne dezinformacije u migracijskim podacima, Hrvatska ima jedan od najslabijih sustava bilježenja migracija u EU, što otvara prostor za ilegalno zapošljavanje te smanjuje transparentnost na tržištu rada.
