‘;
Premda u Hrvatskoj za taj oblik poslovnog organiziranja pada interes, kako zbog trendova tako i zbog percepcije da je riječ o ‘nečemu iz Jugoslavije‘, zadrugarstvo nudi neke prednosti. Jedna je od uočljivijih ta što su zadruge po prirodi karteli jer nastupaju zajedno prema kupcima, što nije nevažno, a nije ni dopušteno drugim oblicima komercijalnih organizacija
Austrija, Italija, Njemačka, Danska, Francuska, Španjolska… zemlje koje imaju jaku poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju imaju i jake poljoprivredne zadruge. Razgovarajući s ljudima, može se čuti da je i Turska svoju poljoprivredu izgradila na zadrugama. ‘A gdje smo tu mi?‘ vjerojatno se više i ne pitamo jer zadruge u Hrvatskoj više nalikuju na rijetke oaze u pustinji (iako je ovo možda malo pretjerana tvrdnja).
Nije u pitanju samo socijalistički relikt, kako to ističu naši sugovornici. Čak bismo rekli da je to danas samo sporedan razlog. Prije bi se reklo da ljudi zaziru od osnivanja zadruge jer, primjerice, u slučaju da ona propadne, sva imovina postaje vlasništvo jedinice lokalne samouprave u kojoj joj je sjedište, pa ljudi baš ne žele ulagati tek tako svoju imovinu.
U Hrvatskoj su, prema zadnjim dostupnim podacima kojima raspolaže Hrvatska poljoprivredna komora (HPK), registrirane 1302 zadruge s 21.462 zadrugara i 2744 zaposlenika, odnosno 0,17 posto od ukupnog broja zaposlenih. U njima je u prosjeku zaposlen 2,1 radnik, a prosječan je broj zadrugara po zadruzi 16,5. Zadruge ukupno ostvaruju godišnji prihod od 1,6 milijardi kuna (oko 212 milijuna eura), što je oko 0,5 posto BDP-a u Hrvatskoj. Najbrojnije su poljoprivredne – ima ih 531 s 8061 zadrugarom i 1240 zaposlenika, no u Upisniku poljoprivrednika lani je bilo upisano samo 355 zadruga (prema evidenciji Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju); ostale su ribarske, prerađivačke, građevinske, trgovačke, turističke, uslužne i druge. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj trenutačno posluje i 27 priznatih proizvođačkih organizacija (oblik okupljanja na temelju pravila EU-a) u osam različitih sektora, koje ukupno imaju sedamsto članova.
Jednakost je zapreka
Zadruga posluje prema Zakonu o trgovačkim društvima i ima organizacijsku strukturu vrlo sličnu udruzi. Udrugu mogu osnovati tri osobe, a zadrugu sedam onih koje su članovi skupštine i imaju jednako pravo glasa bez obzira na visinu njihova ulaganja u zadrugu. U praksi, ako su zadrugari složni, to nije problem jer se gotovo sve odluke donose konsenzusom. No vrlo često u Hrvatskoj nije tako, pa nastaju problemi, što je jedan od razloga zbog kojih broj zadruga u Hrvatskoj pada iz godine u godinu. Pogotovo su danas rijetke među obrtnicima, kažu u Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK). Aktivno je ostalo samo nekoliko njih o kojima nema mnogo dostupnih podataka. Razlog je, vele, u tome što su se promijenili uvjeti poslovanja.
– S napretkom tehnologije lakše je povećati proizvodnju, a digitalizacija olakšava prodaju. Svaki obrtnik na tržištu izjednačen je s pravnim osobama i jednostavnije ostvaruje svoje poslovne ideje i planove. Porezni sustav također je znatno izmijenjen uvođenjem PDV-a koji je zamijenio složeni sustav poreza na promet, a zadruge su bile rješenje za jeftiniju gradnju jer je članstvo donosilo porezne olakšice. Sve su to promjene koje su postupno, tijekom vremena, pridonijele poduzetničkoj slobodi i poboljšale položaj obrtnika na tržištu, zato ima manje interesa za zadružno udruživanje – kažu u HOK-u.
U HPK-u kažu da zadruga sa svojim članovima nije bila prepoznata kao jedinstven gospodarski subjekt zato što zadrugar i zadruga međusobno moraju ispostavljati račune za obavljenu predaju robe. Osim toga, vođenje poljoprivrednih zadruga krajnje je neozbiljno. Ukidanjem Hrvatskoga centra za zadružno poduzetništvo briga o zadrugama prešla je u ingerenciju Ministarstva gospodarstva, tj. vodi se samo njihov registar.
Neki čelnici zadruga, ali i Zvjezdana Blažić, jedna od naših najboljih stručnjakinja za prehrambeni i poljoprivredni sektor, kažu da je jedan od osnovnih problema neprofesionalnost menadžera, pa otuda i manjak povjerenja potencijalnih članova u zadruge. U Ministarstvu poljoprivrede podsjećaju da taj način poslovanja podrazumijeva zajedničko odlučivanje više članova zadruge o svim bitnim pitanjima te da svaki član ima jednakovrijedan glas u skupštini bez obzira na to koliko je uložio u nju. To je, rekli bismo, konkretna zapreka za udruživanje ljudi iako se, primjerice, dobit dijeli na temelju udjela u ulaganju, što je pravednija strana priče.
Ima i dobrih primjera
– Tu razinu poslovanja, kako je razvidno iz dosadašnjih iskustava s osnivanjem i radom proizvođačkih organizacija, većini poljoprivrednih proizvođača vrlo je teško postići – kažu u Ministarstvu.
Osim toga, dodaje Blažić, ulogu otkupa proizvoda i plasmana od manjih poljoprivrednih proizvođača kod nas su većinom preuzele velike prehrambene kompanije koje već godinama razvijaju kooperantske odnose, kao što je slučaj u mliječnoj industriji, industriji mesa, šećera, duhana, ili tzv. otkupljivači, koji su veletrgovci i posjeduju logističke kapacitete nužne za prihvat, čuvanje, obradu i plasman proizvoda u maloprodaji, izvozu ili za opskrbu turističkih lanaca.
– Što je tržište postalo konkurentnije, i zadrugama je bilo teže pa su mnoge od njih prestale raditi. Neki zadrugari počeli su poslovati sami i uspjeli se plasirati na tržište zbog kvalitete svojih proizvoda. Prisutni su, ali uglavnom na užem, lokalnom tržištu. No i danas uspješno rade neke zadruge čijih proizvoda ima na cijelom tržištu, u maloprodaji i kanalu HoReCa. Ali takvih je malo – veli Blažić.
Ali imamo mi i dobrih primjera. Jedan od njih jest PZ Cres, čiji upravitelj Mateo Ferarić kaže da se bave uzgojem ovaca. Osim dvije tisuće vlastitih grla, ta poljoprivredna zadruga ima registriranu klaonicu za papkare (ovce) za vlastite potrebe, ali mogu je upotrebljavati i drugi ovčari. Također ima pogon za preradu maslina u maslinovo ulje (kupljen 2020., s kapacitetom od dvije tisuće kilograma na sat; prije je kapacitet bio 1300 kilograma). Otkupljuje i maslinovo ulje koje skladišti u kontroliranim uvjetima te ga prodaje pod svojim brendom Mosaico. Inače, riječ je o jednoj od najstarijih zadruga u Hrvatskoj, osnovanoj 1945. (prije se zvala Nabavljačko-potrošačka zadruga). Od samoga početka motiv udruživanja bio je okupljanje malih proizvođača radi lakšeg plasmana proizvoda. I danas je aktivna, kao da prkosi tvrdnjama da je relikt prošlosti.
– Prednosti udruživanja lakši su plasman proizvedenog proizvoda i nabava repromaterijala pod povoljnim uvjetima – objašnjava Ferarić, koji se žali na neprovedbu zakona i sivu ekonomiju, za što razlog nalazi u gašenju Hrvatskoga zadružnog saveza koji se brinuo o potrebama zadruga, nakon čega je odgovornost za zadruge prebačena na Ministarstvo gospodarstva.
Još je starija zadruga, osnovana 1911., PZ Putniković na Pelješcu, koja ima 140 članova.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.