Deset osnova za investicijske početnike

Iako ću se osvrnuti na 10 osnova za investicijske početnike, ugrubo gledano za početak investiranja su nam potrebne tek dvije stvari: kapital i nešto znanja. Dobra vijest je da nam ne treba ni puno kapitala ni ogromna količina znanja kao nekoć, a sve zbog nevjerojatnog napretka tehnologije posljednjih desetljeća.

Danas se može započeti s investiranjem već s nekoliko desetaka eura koristeći moderne brokere ili robosavjetnike. Naravno, potrebno je imati određeno predznanje o investicijskim konceptima te primjeni tih koncepata u stvarnom svijetu. 

1. Štednja je preduvjet

Često se kaže da trebamo živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Ne bih se s tom izjavom složio u potpunosti. Naime, ako živimo točno na granicama svojih mogućnosti, to znači da ne štedimo ništa. Život ispod granica svojih financijskih mogućnosti, odnosno štednja je preduvjet ne samo investiranju, nego općenito i životu s puno manje briga.

Ne otkrivam ovdje nikakvu toplu vodu, ali za financijsko investiranje nam je ipak potreban nekakav kapital, pa iako se radilo o nekoliko desetaka eura mjesečno. Ako smo trenutno financijski ograničeni s prihodovne strane, isplati se poraditi na tom dijelu jednadžbe. Ako pak imamo relativno visoka primanja, ali i troškove, onda se isplati poraditi na smanjenju troškova. Idealno bi naravno bilo kombinirati oba pristupa.

Koliko štedjeti od ukupnih primanja? Nema jedinstvenog odgovora na to pitanje, ali mislim da bi stopa štednje od nekakvih 20 posto bila dobar cilj. Naravno, što više to bolje, ali ne zaboravimo malo i živjeti i uživati u trenutku.

2. Nauči osnovne investicijske pojmove

Za one koji nisu pročitali moj besplatan e-book “Osnovni pojmovi osobnih financija i investiranja”, evo ultra kratkog sažetka tri osnovna pojma koja moramo savladati u osobnim financijama:

- Inflacija: pad vrijednosti novca, odnosno porast cijena

- Složena kamata: kamata na kamatu, čiji puni potencijal ostvarujemo investiranjem

- Diverzifikacija: raspršavanje rizika korištenjem različitih imovinskih klasa te različitih pojedinačnih investicija unutar svake od tih klasa

Dakle, ako smo svjesni da inflacija nagriza vrijednost naše imovine (danas i više nego inače), onda jednostavno moramo krenuti s investiranjem. Ovo pogotovo vrijedi za dugoročne ciljeve, odnosno za one ciljeve koji zahtijevaju više iznose (mirovina, nekretnina, obrazovanje i slično). Odluka da ne radimo ništa s novcem kojeg imamo na računu, odnosno da odgodimo investiranje je također odluka, napravili je mi svjesno ili ne.

Složena kamata je način na koji dugoročno pobjeđujemo inflaciju te gradimo bogatstvo i ispunjavamo svoje ciljeve. Njena moć pogotovo dolazi do izražaja na dugi vremenski rok.

Diverzifikacija je investicijski postulat kojim drastično smanjujemo rizik. Dakle, ne želimo “staviti sva jaja u jednu košaru” investiranjem u samo nekoliko investicija. Idealno želimo posjedovati više investicijskih klasa te biti maksimalno diverzificirani unutar svake od tih klasa. Najefikasniji alat za postizanje maksimalne diverzifikacije su ETF-ovi (više o njima nešto kasnije).

3. Razumi odnos rizika i prinosa

Zaboravi na brzo bogaćenje preko noći. Osim u slučajevima ekstremne sreće ili počinjenja kakvog kaznenog djela, takvo što u svijetu investiranja ne postoji. Rizik i prinosi su neraskidivo povezani. Što je viši očekivani prinos neke investicije, viši je i rizik. Vrijedi naravno i obratno. Zašto je tome tako? To nije nikakav zakon koji je netko propisao, nego je to zakon tržišta, odnosno zakon ponude i potražnje.

Da postoji investicija koja daje visoke prinose uz minimalan rizik, što bi se dogodilo? Investitori bi pokupovali udjele u toj investiciji i posljedično joj povisili cijenu. Ako bismo nastavili kupovati tu investiciju po višoj cijeni, onda bi nam očekivani budući prinosi bili niži. Naravno, ne može rasti cijena te investicije unedogled, a pogotovo ako nije potkrijepljena rastom intrinzične vrijednosti.

Time tržište izjednačava rizik neke investicije i njene očekivane prinose. Isto vrijedi i za investicije s nižim profilom rizika. Naravno, postoje odstupanja od ovog pravila i nisu tržišta kapitala savršena, ali gledano u globalu odnos rizika i prinosa je uvijek prisutan.

4. Shvati da je investiranje maraton, a ne sprint

Kada pričam o investiranju, većinom mislim na dugi vremenski period. U svijetu investiranja je to barem 7-8 godina, ali idealno bi bilo 10+ godina. Produljenjem investicijskog perioda dodatno smanjujemo rizik te približavamo naše očekivane prinose onima koje te investicije ostvaruju dugoročno.

Slijedom toga ne bismo trebali investirati kapital koji nam je potreban u kratkom ili srednjem roku. U svijetu investiranja nema garancija, a pogotovo na kratki ili čak i srednji rok. Ne želimo biti u situaciji da moramo prodavati investiciju u trenutku kada je ona u gubitku. Krize na dioničkim tržištima povijesno gledano traju u prosjeku godinu do dvije, osim onih najvećih koje se mogu protegnut na nekoliko godina. Dugi vremenski horizont značajno umanjuje dugoročni rizik od gubitka uslijed krize.

5. Napravi plan

Istraživanja su pokazala da je puno viša vjerojatnost ostvarivanja nekog cilja ako napravimo plan (pogotovo ako ga baš fizički napišemo). Ovo naravno vrijedi i za investiranje. Osnovno pitanje koje bismo si trebali postaviti je: Zašto uopće investiramo?

Ako imamo dobar razlog za investiranje, vjerojatnije ćemo zadržati motivaciju u periodima kada bismo najrađe odustali od svega. Osim toga, štitimo sami sebe od vlastitih emocionalnih odluka ako precizno definiramo koliko želimo štedjeti i investirati na redovitoj bazi.

Automatizacija je uvijek poželjna u investicijskom svijetu. Danas imamo na raspolaganju cijeli niz alata (aplikacija) kojima možemo automatizirati proces štednje, investiranja i općenitog upravljanja financijama.

Plan bi trebao sadržavati i vremenski horizont investiranja, odnosno trebamo znati za koliko godina trebamo te novce koje investiramo. Legendarni Warren Buffet je rekao da je idealno vrijeme držanja investicije beskonačnost. Naravno, ne bi nam trebalo biti u cilju štedjeti i investirati do smrti, nego ostvarivati životne ciljeve koristeći financije kao alat za njihovo ostvarenje.

6. Odredi osobnu toleranciju na rizik

Ovo je malo kompleksnija tema koja više zadire u psihologiju i emocije, a detaljnije sam je obradio ovdje. Ukratko, nemamo svi istu toleranciju na rizik. Isto tako, biti objektivan i odrediti vlastitu toleranciju na rizik je vrlo teško. Jedno je planirati i investirati kada je sve u plusu, dok potpuno drukčije stvari prolaze kroz glavu kada su tržišta u padu.

Srećom, postoje načini kako da procijenimo svoju toleranciju na rizik (više u linkanom blog postu). Isto tako, početak investiranja s manjim iznosima je odličan način da postanemo komforniji s cijelim procesom te naučimo par stvari o svom ponašanju u različitim situacijama.

7. Odredi alokaciju portfelja

Alokacija jednostavno znači određivanje udjela pojedinih investicija u ukupnom portfelju. Određivanje alokacije je jedna od najbitnijih investicijskih odluka. Primjer alokacije bi bio: 70 posto dionice, 20 posto obveznice, 10 posto gotovina. Faktori koje uzimamo u obzir su investicijski vremenski horizont, osobna tolerancija na rizik te već postojeće izloženosti investicijskim klasama.

Prva dva faktora smo već spomenuli pa ću se fokusirati na ovaj treći. Primjer: često su građani Balkana većinom izloženi nekretninama i gotovini, a posjeduju vrlo malo dionica i obveznica. Isto tako, mirovinski fondovi investiraju naše novce većinom u hrvatske državne obveznice, tako da treba i to uzeti u obzir. Poanta je da prepoznamo u kojim investicijskim klasama već imamo značajan kapital, a koje investicijske klase kaskaju u tom pogledu. Slijedom toga želimo investirati nešto više u potonje.

Slično poput određivanja osobne tolerancije na rizik, određivanje alokacije je također procjena, ali postoje načini kako da dođemo blizu postotcima koji nam odgovaraju

8. Odabir investicijskog alata

Kada znamo zašto, koliko, kada i u što želimo investirati, moramo odrediti kako to konkretno izvršiti, odnosno koji alat pritom koristiti. Vrlo jednostavan i efikasan način investiranja su ETF-ovi. Radi se o fondovima koji su uglavnom pasivni i sadrže na tisuće vrijednosnica (najčešće dionica i/ili obveznica). Kupovinom samo jednog ili najviše nekoliko ETF-ova možemo dobiti maksimalnu diverzifikaciju uz vrlo niske troškove.

Osim već spomenutih troškova, drugi faktor koji je bitno razmotriti pri odabiru investicijskog alata su porezi na investiranje. Republika Hrvatska je vrlo povoljna zemlja za investiranje što se tiče poreza. Odabirom ETF-ova koji su akumulirajući (reinvestiraju dividende) izbjegavamo porez na dividendu, a njihovim držanjem minimalno 2 godine izbjegavamo porez na kapitalnu dobit.

9. Odabir brokera

Da bismo sudjelovali na tržištima kapitala, potreban je pristup brokeru. Srećom, danas to većinom više nisu fizičke osobe, već jednostavne web i/ili mobilne aplikacije. Osobno volim podijeliti brokere u tri grube kategorije: klasični, discount i robosavjetnici. Ovo je njihova kratka usporedba:

Dakle, ako želimo samostalno investirati (birati ETF-ove i izvršavati naloge za kupnju/prodaju), onda ćemo birati između klasičnog ili discount brokera. Potonji obično imaju niže naknade i jednostavnije sučelje pa mislim da su bolji izbor za većinu.

Isto tako imamo i robosavjetnike koji su idealan izbor za one koji žele maksimalno automatizirati svoje investiranje i/ili koji se ne žele uopće njime zamarati, odnosno investiranje ih ni ne zanima. Njihov nedostatak su ipak dugoročno gledano viši ukupni troškovi (najviše tu mislim na naknadu za vođenje).

10. Ostanak na zacrtanom kursu

Kažu da, ako osjećate uzbuđenje dok investirate, onda ga vjerojatno ne radite kako treba. To jest, vjerojatno se bavite aktivnim investiranjem i/ili špekulacijom, a ne pasivnim dugoročnim investiranjem. U svakom slučaju, mali investitor nema što tražiti van pasivnog investiranja.

Jednostavno sve statistike idu u smjeru znatno viših prosječnih prinosa pasivnih investitora. Dodatno na to imamo i ogromnu razliku u utrošenom vremenu između ta dva pristupa.

Slijedom toga, najveći izazov u pasivnom investiranju po mom mišljenju je dugoročan ostanak na zacrtanom kursu, bez previše “vrludanja”. Bit će sigurno tržišnih padova, utjecaja naših emocija, perioda kada nećemo moći štedjeti koliko smo planirali itd. Naš investicijski plan neće biti savršeno izvršen u stvarnom svijetu i to je sasvim u redu. Poanta je ostati investiran što duže da bismo iskoristili nevjerojatne pozitivne efekte složene kamate.

Zaključak

Investiranje ne mora biti ni komplicirano ni naporno. Poznavanje osnovnih pojmova te izrada plana su odlične početne točke. Danas se može krenuti s investiranjem s izrazito malim iznosima kako bismo se upoznali s tim procesom te vlastitim emocijama. Nakon tog početnog dijela, pasivno investiranje je iznimno jednostavno, efikasno i – da se ne lažemo – dosadno. Najveći izazovi potom leže u daljnjoj štednji te zadržavanju dugoročnog kursa, čak i kad ne ide sve po prethodno zacrtanom planu.