Trećina ukupne imovine pod upravljanjem globalnoga financijskog sektora, predviđaju analitičari, do 2025. trebala bi biti tzv. ESG imovina. U pet je godina astronomski porasla. Ipak, energetska kriza, inflacija i posljedično podizanje kamatnih stopa prekinuli su brzorastuću potražnju za ESG investicijama
Ulaganja temeljem okolišnih, društvenih i upravljačkih kriterija (ESG) u posljednjih nekoliko godina postala su vrući trend u globalnim financijama. Podaci konzultantske kuće Cowen pokazuju da je između 2018. i 2022. broj novih investicijskih fondova koji se pri odabiru vrijednosnica vode ESG kriterijima eksplodirao za čak četiri puta. S obzirom na to da je ESG u poslovnim krugovima već postao uobičajeni termin, broj takvih zelenih fondova u sljedećim će godinama samo rasti, ocjenjuju stručnjaci. Tako Bloomberg predviđa da će ESG imovina generirati 53 bilijuna dolara do 2025. godine, odnosno imat će trećinu udjela u ukupnoj imovini pod upravljanjem globalnoga financijskog sektora.
Koji su razlozi takva astronomskog rasta? Ukratko, prvi razlog leži u sve većem broju investitora koji su svjesni negativnih posljedica klimatskih promjena, ali i globalne društvene nejednakosti.
Nevolje u raju
Nedavna anketa koju je proveo Politico u 13 država svijeta pokazuje da ispitanici u 12 država – samo su Indijci bili iznimka – smatraju da su kompanije te koje bi trebale podnijeti najveći financijski teret borbe protiv klimatskih promjena.
Drugi je razlog što je posljednjih nekoliko godina bilo obilježeno relativno stabilnim i rastućim dioničkim tržištem, dodaje Đivo Pulitika, fondovski menadžer u InterCapital Asset Managementu.
– U takvim su situacijama investitori obično skloniji ulagati u nešto novo i okrenuto budućnosti (gdje se očekuju velike stope rasta). ESG je tada zaista bio buzzword, nešto o čemu su pričali i pisali gotovo svi – ističe Pulitika.
Međutim, energetska kriza, inflacija i posljedično podizanje kamatnih stopa prekinuli su brzorastuću potražnju za ESG investicijama. Pulitika to pojašnjava činjenicom da je potreba za energetskom sigurnosti fosilna goriva ponovno učinila prihvatljivima (ili barem odgodila odustajanje od njih), a veće kamatne stope ponudile su nove atraktivne oblike investicija, poput obveznica i pogotovo kratkoročnih trezorskih zapisa.
– Nemojmo pritom zaboraviti ni regulaciju, koja već dulje gura prema održivom i odgovornom investiranju. Ipak, što se tiče Europe kao predvodnice u tom području, u protekle dvije godine zbog uvođenja takozvane SFDR regulacije i strožeg nadzora zelenih investicija, uključujući borbu protiv lažnoga zelenog oglašavanja, upravitelji imovinom oprezniji su pri uvođenju novih ESG fondova, a neki su čak i zatvoreni – ističe Pulitika.
Približna usporedba
Kao posljedica svega toga neto uplate u ESG fondove u posljednje su dvije godine pale.
– Globalno, investitori i dalje više uplaćuju u takve ETF-ove nego što isplaćuju iz njih. Ipak, u SAD-u vidimo da se ove godine trend okrenuo: iz dioničkih ESG ETF-ova ove je godine zasad isplaćeno neto osam milijardi dolara – navodi Pulitika.
Želja da ovaj svijet postane ljepše, čišće i ravnopravnije mjesto za život lijepo zvuči, ali svatko tko uloži novac u nešto ipak očekuje neku zaradu. U vezi s time teško je dati jednoznačan odgovor jesu li ESG fondovi svojim investitorima donijeli bolju zaradu u odnosu na investitore koji su svoj novac uložili u obične fondove. Kao prvo, ESG investiranje trenutačno je jako širok pojam. Zasad su tu investitori koji su odlučili izbaciti neke sektore ili djelatnosti (tzv. pristup isključivanja, engl. exclusion), zatim oni koji ciljaju baš određeni ekološki/društveni rezultat (engl. impact investing) te oni koji na ESG podatke gledaju kao na način upotpunjavanja klasične analize kompanije. Drugi je razlog što takvi ETF-ovi postoje relativno kratko, pa ne postoji dovoljno velik uzorak podataka.
U tom kontekstu, jedan od načina usporedbe mogla bi biti usporedba rezultata indeksa poput američkog S&P 500 i njemačkog DAX-a s njihovim ESG verzijama, smatra Pulitika.
– Gledajući tako, od kraja 2018. do 23. studenoga 2023. pobjeđuju klasični indeksi (S&P 500 +97%, ESG verzija +95%, DAX +51%, ESG verzija +48%, sve ukupni prinosi s dividendama). Dio toga može se pripisati sektorima poput nafte i plina, koji obično imaju manje težine u ESG indeksima, a imali su jako dobru izvedbu u 2021. i 2022. – objašnjava Pulitika.
S druge strane, ako pogledamo prinose koje su u tom razdoblju ostvarili najveći globalni ESG ETF-ovi, fond pod nazivom X MSCI USA ostvario je prinos od 117 posto, a iShares SUST MSCI USA fond zabilježio je 116 posto rasta. Istodobno S&P 500 indeks od kraja 2018. do današnjih dana zabilježio je rast od 108 posto, a svjetski MSCI World indeks ojačao je 87 posto.
– Kao što vidimo, teško je zaključiti da sama činjenica da neki ETF ulaže prema ESG principima znači da ima bolju ili lošiju izvedbu od cjelokupna dioničkog tržišta – napominje Pulitika.
Dileme zbog obveznica
Osim dionica, ESG investiranje uključuje i obveznice. Što se tiče prednosti, odnosno nedostataka zelenih obveznica, rasprava o tome ovisi iz čije perspektive govorimo. Iz perspektive ulagača, treba gledati širu sliku, ističe Mirna Marović, direktorica tvrtke VentureXchange i predsjednica udruge CVCA.
– Nominalni prinosi na dužničke instrumente, uključujući i klasične i zelene/održive obveznice, bili su relativno niski sve do prošle godine. Porastom kamatnih stopa, porasli su i prinosi na dužničke instrumente. Na žalost, stope inflacije trenutačno su veće od nominalnih prinosa na dužničke instrumente, pa je realna stopa prinosa za ulagače trenutačno negativna. Srećom, očekuje se pad inflacije, a time i povratak realnih stopa prinosa na dužničke instrumente u pozitivne vrijednosti – naglašava Marović.
Iz perspektive izdavatelja, trošak financiranja izdavanjem zelene ili održive obveznice, ili obveznice povezane s održivim poslovanjem, u pravilu je oko 30 bazičnih poena (0,3% niži) od izdavanja klasičnih obveznica, tvrdi naša sugovornica. No prednosti izdavanja zelenih i održivih obveznica premašuju niži trošak. Kao prvo, izgledi za uspjeh takvog izdanja daleko su veći u odnosu na izdavanje klasične obveznice zbog povećanog interesa ulagača, dodaje Marović.
– Izdanje zelenih i održivih obveznica privlači i međunarodne financijske institucije, koje svojim sudjelovanjem pridonose strukturi kvalitete izdanja te ulažu u dio ukupnog plasmana. Također, izdavanjem zelenih i održivih obveznica reputacija izdavatelja je poboljšana, što utječe na širu skupinu dionika, a ne samo na ulagače i vlasnike – ističe Marović.
Nove nade
Ipak, brdoviti Balkan uvijek godinama zaostaje za svjetskim trendovima, a tako je i kada se govori o zelenom investiranju. Do sada su u Hrvatskoj izdane tek tri održive obveznice, M+ Grupe, ZG holdinga i RBA banke. Obveznice M+ Grupe vrijedne 40 milijuna eura izdane su u srpnju prošle godine, a ZG holding je godinu poslije prikupio 305 milijuna eura. Obje te obveznice povezane su s održivim poslovanjem. Kod održivih obveznica RBA-a iz listopada 2022. riječ je o privatnom plasmanu. Međutim, Mirna Marović tvrdi da, prema njezinim saznanjima, naše banke aranžeri rade s nekoliko potencijalnih izdavatelja.
– Stoga se nadam da ćemo u već u 2024. godini imati još takvih izdanja – najavljuje Marović.
Tome se nadaju i u financijskom regulatoru, Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
– Da bi kompanije bile i ostale zanimljive tržištu kapitala i ulagateljima, koji sa sve većom pozornosti propitkuju ispunjava li određena kompanija ESG čimbenike te i na tome zasnivaju i donose odluke o ulaganju, očekuje se da će se kompanije radije odlučiti za izdavanje zelenih obveznica ili barem obveznica povezanih s održivošću. Na taj će način postati ne samo atraktivnije ulagateljima nego i ostvariti postavljene ciljeve u vezi s održivošću, a što će im biti važno s aspekta cjelokupnog poslovanja i izvještavanja o tome – ocjenjuju u Hanfi.
Manipulativni marketing
Ipak, jedan od većih problema općenito u održivom investiranju jest greenwashing. Struka taj termin jednostavno definira kao ‘manipulativni zeleni marketing‘, a riječ je o praksi kompanija da prikazuju svoje poslovanje održivijim nego što u stvarnosti jest. Prevedeno u kontekst održiva financiranja, greenwashing može proces prikupljanja ‘zelenoga‘ kapitala zakomplicirati, pa i tu, posebno u hrvatskim okvirima, treba potražiti dio objašnjenja zašto je do sada izdana tek nekolicina zelenih obveznica. U Hanfi pojašnjavaju da se Uredba o prospektu primjenjuje na sve jednako i postupak nije bitno složeniji, ali s obzirom na narav obveznica koje se namjeravaju izdati, potrebne su provjere u vezi postavljenog KPI-ja (cilja), koliko je on jasan, povezan s poslovanjem izdavatelja, koja su prava ulagatelja (posebno u slučaju neispunjenja postavljenog cilja), postoji li stručno mišljenje treće strane i slično. – Dakle, provode se provjere kako bi se, između ostalog, utvrdilo da nije riječ o greenwashingu – tvrde u Hanfi.
I osnivanje zelenog ETF-a u hrvatskim okvirima zahtijeva dodatni trud. Đivo Pulitika kaže da bi trebalo uzeti u obzir dodatnu regulaciju koju treba zadovoljiti da bi fond u nazivu mogao nositi ESG (ili nešto slično) i kao takav se promovirati. – Mnogo više energije trebalo bi uložiti u izradu strategije koja (barem prema očekivanjima) ne bi ugrozila prinos, a opet bi zadovoljila ono što klijenti žele od ESG-a. I tu zapravo dolazimo do ključnog izazova. Trenutačno na domaćem tržištu ne vidimo potražnju za takvim fondovima – ističe Pulitika.
Sve u svemu, zeleno investiranje traži i takvu generaciju investitora koja u Hrvatskoj očito još nije stasala.