Zaista nevjerojatna priča poduzetnice u mirovini Irene Ščurić. Čini se da nema izlaza, barem sudeći po odgovorima koje sam dobio ovih dana, iako mi je u telefonskom razgovoru rekla da se ipak nazire nekakvo rješenje. A priča koja slijedi govori o tome kako je naša umirovljenica ostala bez mirovine i zdravstvenog osiguranja.
Za sve krivi javnog bilježnika Igora Martinovića kod kojeg ovjerava dokumente od devedesetih godina prošloga stoljeća. Tvrdi da dio svojih usluga nije provodio na trgovačkim sudovima, što je shvatila prekasno. Naime, pri ovjeri se događalo da bilježnik kaže da je sve u redu jer su dokumenti kod njega i da će on ‘ostalo u utorak ili petak odraditi na sudu‘, da bi se poslije, nakon što to nije učinio, pravdao potresom, lockdownom, štrajkom sudaca… Sve je kulminiralo neodjavom Ščurić s direktorskog mjesta u tvrtki (prijavila je odjavu u bilježničkom uredu 18. siječnja 2021.) jer je otišla u samostalne umjetnike (od 1. siječnja 2021.). U tom je statusu bila dvije i pol godine, dok nije dostigla puni radni staž i godine (19. srpnja 2023.) te otišla u mirovinu.
Prošle tri godine
U kolovozu nije dobila rješenje o mirovini pa je u rujnu poslala upit. Odgovor iz HZMO-a stigao je 6. listopada 2023. i u njemu je pisalo da mirovinu ne može dobiti jer u Sudskom registru piše da je direktorica. Kad se to izbriše, dobit će rješenje, ali ne s datumom 19. srpnja 2023., nego s datumom brisanja iz Sudskog registra. Tek je tada shvatila u kakvoj je situaciji jer joj je Martinovićeva, blago rečeno, aljkavost stvorila obvezu da kao i dalje upisana direktorica mora platiti sve poreze i doprinose do datuma brisanja iz Sudskog registra. Primjerice, kad bi to sad uspjela učiniti, morala bi platiti poreze i doprinose za više od tri godine (tražila je odjavu s 1. siječnja 2021.).
Ščurić je otišla k Martinoviću to riješiti, no on je, tvrdi, nije pustio u ured. Nazvala je Hrvatsku javnobilježničku komoru (HJK) iz koje su je uputili u Ured predsjednika Općinskoga građanskog suda u Zagrebu. Ščurić dalje piše:
‘Dobila sam 12. 1. 2024. dopis od Ureda predsjednika u kojem me obavještavaju da im se Martinović nije očitovao na moj predmet, no da su u međuvremenu dobili od HZMO-a rješenje po kojem je on od 1. 1. 2024. umirovljen te nemaju više ingerenciju nad njim. Onda sam pokušala s novim bilježnikom, no konstruktivni bilježnik Jakić nije mogao provesti tuđi predmet s datumom kad je to bilo prijavljeno. Mogao bi tek napraviti novi postupak, no onda ne samo da gubim penzije dotad nego i državi moram platiti doprinose za sve vrijeme dokad se vodim kao direktorica – makar to nisam bila i sve sam uredno prijavila!‘
Martinovićevu arhivu naslijedio je v. d. javnog bilježnika Filip Milak, no ni on, poput Jakića, nije mogao završiti taj postupak. Nije mi to bilo jasno pa sam poslao upite na nekoliko adresa u kojima sam pitao zašto novi javni bilježnik ne može završiti ono što je trebao njegov prethodnik.
Tračak nade
Milak nije želio ništa komentirati jer su ‘javnobilježnički poslovi vezani profesionalnom tajnom‘, no napomenuo je da će svakako, ako može, pomoći Ščurić. Ni u HJK-u nisu željeli odgovoriti na moj upit jer ‘ne raspolažu neposrednim informacijama o postupku‘. Iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike nisu odgovorili iako sam samo pitao zašto bilježnik koji je naslijedio arhivu od kolege ne može nastaviti postupak. Odgovorio mi je Liderov pravni stručnjak Stjepan Lović koji kaže da prema Zakonu o sudskom registru (čl. 43. st. 3. t. 4.) uz prijavu za upis (npr. promjena) moraju biti priložene izjave koje ne smiju biti starije od jedne godine. Podsjećam da je Ščurić donijela dokumentaciju Martinoviću 18. siječnja 2021., dakle prije više od tri godine, što znači da Milak nema nikakve mogućnosti sada to promijeniti. Jedini je način, kaže Lović, da se upiše promjena u Sudskom registru pokretanje novog postupka.
Strašno! Ščurić bi mogla tužiti Martinovića, ali to će joj, usprkos vjerojatnoj pobjedi, biti dodatna kazna jer će se maltretirati po sudovima u vrijeme kad treba uživati u mirovini. Ipak, tračak nade postoji, kako mi je rekla u telefonskom razgovoru, jer su, čini se, razumni ljudi shvatili u čemu je problem i traže način da ga riješe. Od sveg srca nadamo se da će uspjeti.
POST SCRIPTUM
Poslao sam upit e-poštom i Igoru Martinoviću, no odgovor nisam dobio. Tražio sam i njegov broj mobitela, nitko mi ga nije mogao dati, a njegovu privatnu e-adresu pronašao sam u časopisu Javni bilježnik (br. 50) iz studenoga 2023., dok je još radio, a u kojem su kontakti svih javnih bilježnika.