Napokon je podignuta optužnica u slučaju Agrokor, debela 459 stranica i teška 1,24 milijarde kuna, od čega se samog Ivicu Todorića tereti da je iz svojih tvrtki nelegalno izvukao 923 milijuna. Javnost se naslađuje pikanterijama o tome koji su članovi obitelji potrošili koje iznose u mondenim ljetovalištima, zimovalištima i najluksuznijim europskim trgovinama (a i šire).
Meni padaju na pamet dvije asocijacije. Ova optužnica podsjetit će svakog poduzetnika na činjenicu da ni vlasnik tvrtke ne smije raditi što hoće s formalno svojim novcem, a menadžere i revizore da i oni mogu doći pod udar zakona ako slijepo slušaju gazdu i pristaju na malverzacije. S druge strane, od prvog vala uhićenja prošle su gotovo tri godine, sudski proces zasigurno će potrajati još godinama, a mogao bih se kladiti da većina optuženih neće (više) vidjeti zatvora.
Svaki poduzetnik ovaj će slučaj i mogućnost da se nađe u Todorićevoj situaciji procjenjivati s ta dva aspekta - između podsjećanja na zakon s neugodnostima koje donosi eventualno uhićenje i sudski postupak, te mogućnosti da se ipak izvuče, poput Miroslava Kutle i brojnih drugih.