Država želi poduprijeti ulaganja malih, srednjih i velikih kompanija u mjere energetske učinkovitosti i visokoučinkovitu kogeneraciju u prerađivačkoj industriji. Međutim, kriterij je da štednja obuhvaća cijeli pogon, čak i ako se ulaže samo u dio postrojenja
U e-Savjetovanju objavljen je ‘Poziv za dodjelu sredstava: Ulaganje u mjere energetske učinkovitosti i visokoučinkovitu kogeneraciju u prerađivačkoj industriji‘. Uvjet je da projekt (kupnja strojeva) mora ostvariti minimalnu uštedu energije od sedam posto ili ukupno smanjenje CO₂ za pet posto. U komentarima listom se ističe da je taj prag previsok, pogotovo za velike prerađivačke tvrtke, pa se nadam da će u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije razmotriti ponuđene prijedloge.
Osim smanjenja tih postotaka, a vezano uz njih, ima još racionalnih prijedloga. Tako primjerice Miroslav Božić, savjetnik predsjednika Uprave Hrvatske industrije šećera, uz pohvale koje je naveo, također manu tom pozivu nalazi u zadanom minimumu. Smatra da će se ulaganjem u strojeve koji će uštedjeti energiju i smanjiti emisiju CO₂ teško ostvariti cilj na razini jedne kompanije pa poput još nekih predlaže definiranje pojma ‘projektne cjeline‘. To bi značilo da se ušteda energije i smanjenje CO₂ mjere samo za strojeve koji su nabavljeni u odnosu na one koji su njima zamijenjeni. Znači, naglašava Božić, mjerenje uštede treba se provesti samo u dijelu proizvodnog procesa i na mjernim mjestima na lokaciji gdje se obavlja konkretno ulaganje, a ne na razini ukupne potrošnje energije i ukupnih emisija kompanije. ‘Držimo da je bitno, kao i na drugim pozivima energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, uvesti pojam projektne cjeline i predvidjeti iskaz ušteda na projektnoj cjelini koja je predmet ulaganja i na kojoj se postižu uštede energije i emisija. Naime, projektno ulaganje potrebno je gledati na projektnoj cjelini, koja može biti cijeli proizvodni pogon, dio proizvodnog pogona ili više dijelova proizvodnog pogona na kojem se ostvaruju uštede‘, piše Božić.
Prijedlozi i sugestije
Obrazlaže to primjerom postrojenja s visokim intenzitetom energetske potrošnje (potrošnja koja premašuje 150 tisuća megavatsati na godinu) u kojima je teško ostvariti sedam posto ušteda energije u slučaju kada se jednim projektom mijenja samo dio postrojenja, a mjerenje uštede energije i smanjenja CO₂ odnosi se na cjelokupno postrojenje. Posebno je teško to postići, dodaje, samo jednim projektnim prijedlogom uz limit potpore koji iznosi pet milijuna eura i zato predlaže da se u tekst poziva ugradi definicija projektne cjeline.
U konzultantskoj tvrtki Revent Smart misle isto, ali nude i alternativu. Primjerice, predlažu da se ukloni ili smanji minimalna razina ušteda koju projekt mora ostvariti ako će za mjerenje biti relevantan cijeli proizvodni pogon. Naglašavaju da i mali postotak ušteda na razini velikih proizvodnih pogona može rezultirati znatnim apsolutnim uštedama.
I Grupa Vindija smatra da bi trebalo precizirati neke stvari, odnosno da bi veći efekt bio kada bi se ti uvjeti smanjili barem za projekte na lokacijama na kojima su trenutačno visoka potrošnja energije i velike emisije CO₂. Na taj bi se način mogli natjecati svi projekti koji na lokacijama provođenja imaju visoke apsolutne uštede energije i apsolutne iznose smanjenja CO₂ u tonama. Tako bi se lakše postigli učinci i oni koji su trenutačno najveći zagađivači mogli bi aplicirati na poziv s velikim apsolutnim uštedama energije i apsolutnim smanjenjem CO₂ u tonama. Zato u Vindiji predlažu da: a) projekt mora ostvariti minimalnu uštedu energije od najmanje pet posto ili ukupno smanjenje CO₂ od tri posto ili b) minimalnu uštedu energije od najmanje sedam posto i ukupno smanjenje CO₂ od pet posto, s tim da u slučaju kada se projekt provodi na projektnoj cjelini koja je veliki onečišćivač ostvaruje minimalnu uštedu energije od najmanje pet posto ili ukupno smanjenje CO₂ od tri posto.
Razmisliti o prijedlozima
Taj objavljeni poziv na e-Savjetovanju jedan je od primjera u kojima se vidi da komentatori i predlagači dišu kao jedan. Sama ta činjenica trebala bi ljudima u Ministarstvu zapeti za oko i potaknuti ih da razmisle o svemu što je napisano. Nitko ovdje ne kritizira prijedlog poziva, nego samo upozorava na manjkavosti (iz njihova kuta gledano), pa bi bilo dobro da o svemu napisanom mjerodavna tijela razgovaraju s prerađivačima.
POST SCRIPTUM
Ima i dosta nejasnoća u pozivu. Primjerice, jedan komentator piše da i kontekst i vrijeme objave poziva sugeriraju da će podnošenje projektnih prijedloga započeti u tekućoj godini te, budući da smo na početku druge polovice godine, jasno je da će referentno razdoblje, odnosno referentna godina potrošnje energije i emisija biti 2023. No da bi se otklonila dvojba u vezi s mogućim pogrešnim tumačenjem da bi i neka druga godina nakon 2023. mogla biti referentna, on predlaže da se to i naglasi.