Pomalo čudnu priču pročitao sam na jednom portalu o vlasniku OPG-a koji je kažnjen zbog prodaje svoje robe na parkiralištu. Prodavao ju je iz kombija iako on tvrdi da ju je dostavljao kao već naručenu. Prema mome mišljenju, ako je istina ono što piše, nije trebao biti baš kažnjen, barem ne odmah. No njegovo iskustvo može pomoći drugim OPG-ovcima.
Na portalu Legalis.hr objavio je svoju priču. U njoj piše da sa svoga OPG-a nudi proizvode i, kako navodi, prodaje ih putem oglasnika na Facebooku. Kupci ih pak naručuju ili telefonski ili mu šalju poruke o tome koliko čega naručuju. Čim ima dostavu, pretpostavljam da je riječ o proizvođaču povrća i/ili voća, ali to nije ni toliko važno. Za ovu je priču važno to da ima problema s isporukom svojih naručenih proizvoda jer to radi na parkiralištu. Zbog toga ga, navodi on, stalno prijavljuje osoba (ispostavit će se da je riječ o vlasnici obližnje trgovine) koja smatra da OPG-ovac tako prodaje izvan tržišnog prostora. On pak tvrdi da ne prodaje na parkiralištu, nego da samo dostavlja naručenu robu, i da se zadrži na njemu oko jedan sat, dok je kupci ne preuzmu.
Pravilnik je precizniji
Jednoga je dana došao inspektor, provjerio je stanje robe u kombiju te je popisao. Mjesec dana poslije OPG-ovac je dobio kaznu od 800 eura zbog prodaje izvan tržišnog prostora u iznosu te mu je još oduzeta i imovinska korist u iznosu od 120 eura od te robe. Pretpostavljam da je inspektor procijenio vrijednost robe da bi došao do tih 120 eura. OPG-ovac se žalio na takvo rješenje, ali to je odbijeno pa sada traži savjet što napraviti. Na spomenutom portalu za sada nema savjeta, no malo sam pretraživao kako bih shvatio ima li pravo dostavljati robu i kamo. Na stranicama Ministarstva poljoprivrede pronašao sam gdje i kako OPG smije prodavati vlastite poljoprivredne proizvode. Među ostalim, navedeno je da smije prodavati na daljinu, oglasima u medijima uz dostavu potrošaču. Naš OPG-ovac, kako je naveo, svoju robu prodaje putem Facebooka, što znači da u tom smislu ne griješi. Iako ne sumnjam da je na parkiralište dovezao već prodanu robu, bojim se da je izborom mjesta pogriješio. Naime, kako piše na stranici Ministarstva poljoprivrede, može prodavati oglašavajući se u medijima, ali uz dostavu potrošaču. Doduše, u Ministarstvu nisu precizirali kamo da dostavi robu potrošaču, kući ili da je kupac preuzme na parkiralištu (ili drugome javnome mjestu), ali je zato nešto precizniji Pravilnik o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. U čl. 4., st. 2., točki 6. stoji da OPG-ovi mogu prodavati vlastite poljoprivredne proizvode na malo izvan prodavaonice pokretnom (ambulantnom) prodajom (za što je također potrebna dozvola) i dostavom do potrošača. Kažem, Pravilnik je precizniji jer u njemu piše ‘dostava do potrošača‘, dakle na kućnu adresu, za razliku od informativne mrežne stranice Ministarstva poljoprivrede na kojoj stoji ‘uz dostavu potrošaču‘, što se zaista može tumačiti da se potrošaču roba može dostaviti i na drugo mjesto, a ne samo na njegovu adresu.
Opomeni pa onda kazni
Dakle, Pravilnik je sve rekao i zato se bojim da naš OPG-ovac nema druge nego pomiriti se s time da je izgubio krvavo stečen novac. Ipak, to ne znači da ne treba kritizirati i postupak inspektora koji je vlasniku OPG-a mogao reći da ne može na parkiralištu parkirati kombi da bi po robu došli kupci, nego da je dužan ići na njihove adrese. Trebao mu je samo izreći opomenu uzimajući u obzir da mali poljoprivrednici, baš kao i drugi mali poduzetnici, nemaju vremena čitati gomilu propisa. Da ga je opomenuo, OPG-ovac više ne bi imao opravdanje da ne zna za taj propis pa bi, ako bi i drugi put parkirao na parkiralištu, inspektor imao puno pravo, čak i moralno, odrediti mu najveću moguću kaznu.
POST SCRIPTUM
Ubrzo nakon što je objavljena prošla ‘Pravda‘, naslovljena ‘Umjesto odštete na svojoj zemlji dobila nerazvrstanu cestu‘, javila mi se čitateljica iz Istre koja mi je rekla da odluka trogirskih gradskih otaca nije izdvojen slučaj, nego da su odluke o nerazvrstanim cestama smokvin list za ono što se doista događa – izvlaštenje zemljišta bez naknada. Nažalost, kaže, to je pravilo u Hrvatskoj. Obećala mi je poslati dokumentaciju povezanu s nekim slučajevima. Javio mi se i čitatelj iz Primorsko-goranske županije koji bi želio ispričati svoj slučaj. Moram priznati da sam poprilično neugodno iznenađen jer sam mislio da je riječ o ponekim slučajevima koje su stvorili lokalni šerifi.