Vijest mjeseca glasi: ‘Četrdesetčetverogodišnjak je 19-godišnjaka htio zadržati kao zaposlenika u svojoj tvrtki nakon što mu je mladić rekao da daje otkaz. O mladićevoj namjeri obavijestio je 44-godišnjaka i 46-godišnjaka. Angažirao ih je da prijetnjama prisile 19-godišnjaka da ostane na radnome mjestu.‘
U uvjetima sve izraženije nestašice zaposlenika bilo je pitanje vremena kad će se dogoditi i ovakav pokušaj zadržavanja ‘radne snage‘. U ovom je trenutku nejasna procjena je li ovaj slučaj vrhunac nervoze nakon koje će se, zbog moguće globalne, a osobito europske recesije, potreba za zaposlenicima ipak početi bar malo hladiti ili će moći biti iskorišten kao primjer početka nove, još nervoznije faze u utrci poslodavaca za potrebnim brojem izvršitelja. Koliko god izgledalo da globalno i lokalno sve ide u dosadašnjem kontinuitetu, sve je teže kladiti se na neki od mogućih scenarija. Ovo je faza kad je na svakom poduzetniku i menadžeru da prikuplja što više informacija, prosijava ih da dođe do kombinacije signala koja je bitna za njegov biznis. I da bude spreman na svakakva iznenađenja.
Od Ukrajine do HEP-a
Globalno, nejasno je u kojem će smjeru rat u Ukrajini. Jedan dan, prema vijestima, napreduju Ukrajinci, drugi dan Rusi. Nekako sve vuče da će i ovaj rat trajati od tri do četiri godine. I da saveznici zaraćenih strana čekaju trenutak kad će iscrpljenost obiju direktno angažiranih strana biti približno jednaka, neizvjesnost približno jednaka, pa će to biti trenutak za mirovne pregovore.
Onda je tu ekonomski rat između SAD-a i Kine. Jedan dan Amerikanci šalju poruke o skraćivanju dobavnih lanaca, tj. seljenju proizvodnje iz Azije na Zapad. I baš kad i u uspavanim rubnim zemljama EU-a počinje sazrijevati misao da bi možda ipak trebalo napisati neki program, stigne vijest da se Ameri i Kinezi počinju dogovarati o zajedničkim poslovnim projektima na zaštiti klime. Pa se mi u europskoj provinciji pitamo nastavlja li se deglobalizacija ili se od toga, kad se pokazalo da veliki gube, odjednom odustalo.
Kad se s globalne razine spustimo na svoju lokalnu, ni tu stvari nisu puno jasnije. Plinska afera nastala nakon otkrića da je HEP skupo kupovao plin, a onda ga u bescjenje prodavao, razvija se, naizgled, prema uobičajenom scenariju. Neinventivni oporbenjaci očekivano traže ostavke (umjesto da govore započinju riječima: ‘Da smo mi na vlasti…‘), a premijer Andrej Plenković ih ‘voza‘. Međutim, valja primijetiti napuklinu. Rijetko se dvojica visokorangiranih HDZ-ovaca, kao što su ministar Davor Filipović i šef HEP-a Frane Barbarić, javno ‘tuku bez rukavica‘, a da to šef HDZ-a tolerira. Jedno je kad se lobi slavonskoga HDZ-a kadrovski pokuša suprotstaviti gazdi, a drugo bi moglo biti kad su u igri energenti kao što je plin. S tim da je premijeru jedini ozbiljan politički rizik ako bi se ugrozili američki interesi povezani s LNG terminalom na Krku i dobava ukapljenog plina. U Hrvatskoj premijeri ne odlaze zbog oporbe ili demonstracija, nego ako to Ameri odluče (Sanader, Karamarko).
Rast kamata, pad narudžbi
Spuštanje još niže, na razinu biznisa, opet pokazuje nejasnu sliku. U anketama među poduzetnicima prevladava optimizam. Najnoviji Hendal-Liderov indeks optimizma, HLIPO, baziran na odgovorima poduzetnika, upućuje da je biznis u fazi buma. Optimizmom pršte i (ne)formalni susreti poduzetnika. Svima ide super. Dok jedan ipak ne izjavi da mu zasad zaista ide dobro, ali narudžbe su mu pale za 40 posto. Uslijedi nekoliko trenutaka šutnje pa se onda i drugi ohrabre priznati da su im ‘knjige narudžbi‘ manje ispunjene nego lani u ovo vrijeme.
S obzirom na to da mnogi Liderovi pratitelji šalju signale o čemu bismo trebali pisati, važno je primijetiti da ih je troje u kratkom vremenu spomenulo posljedice rasta kamatnih stopa. Za razliku od građana koji su mogli ugovarati fiksne kamatne stope, mnogi biznismeni nisu bili u takvoj prilici. Taman su se smirili računi za energiju, a sad im stižu drastično veće otplatne rate. Većina pogođenih o tome šuti, ali za pola godine ili godinu odjednom bi mogao porasti broj otvorenih predstečajeva i stečajeva.
Možda drastičan rast otplatnih rata ima posljedica i na apartmanski biznis. Ako se malo pažljivije prate oglasi, stječe se dojam da je znatno porasla ponuda takozvanih apartmanskih kuća. Redom bezličnih građevina na tri kata sa šest do osam apartmana. Traže se još milijunski iznosi, ali zbunjuje dio gdje se kaže kako je riječ o uhodanom biznisu. ‘Zašto se onda odjednom prodaju uhodani apartmanski biznisi?‘ pita se potencijalni kupac.
Došlo je vrijeme kad bi se iz naizgled nevažnih i nepovezanih vijesti mogla prognozirati budućnost.