U javnu raspravu puštene su izmjene pravilnika o potpori (među ostalim) za proizvođače maslinova ulja. Ukida se obveza da se kao dokaz predoči i račun o preradi maslina u uljari. To znači da bi i OPG u Slavoniji koji negdje kupi pedeset litara ulja pa ga proda mogao zatražiti potporu
Svake godine početkom studenoga skoknem u Dalmaciju k puncu i punici. Kao nikada tijekom godine, tada me dočekaju raširenih ruku i širokoga, ma baš iskrenog osmijeha. A to je vrijeme, mili moj čitatelju, ako niste znali, kada se beru masline i kada do punog izražaja dolazi ona dalmatinska: Tko ima zeta, ima i magarca!
Svake godine početkom studenoga, mili moj čitatelju i još milija čitateljice, težak teret padne na moja nejaka pleća. Teret pun maslina, tj. vreća od trideset kilograma, redovito se preveze od mjesta berbe do automobila zahvaljujući uslugama mojih nejakih leđa i krhkih ramena, a punac i punica u tim danima ponosno ističu kako im je kći odabrala baš pravog muža.
Tih dana hodam ko prebijena mačka nakon silnog prenošenja vreća, ali ne samo zbog toga. Naime, mili moj čitatelju, ja ne samo da sam nosač maslina nego i jedan od glavnih berača. Tijekom berbe prekomjerno se istežem kako bih dohvatio masline s nekoliko desetaka, pa i stotinjak metara visokih grana, zbog čega mi prijeti pucanje tetiva. Ali za to mog punca i punicu nije briga, njizi je važno samo da zeta maksimalno iskoriste u vrime berbe kako bi dobili svoje uje, e!
Nisam to odmah razumio
To im je i bila namjera čim su me onomad, kolovoza jedne godine, ugledali kad sam prvi put kročio u njihovu kuću. Sjećam se da su me još prije pozdrava i upoznavanja odmjerili od glave do pete zaključivši da će me odmah u idućoj berbi, za dva i pol mjeseca, staviti u pogon. Tako sam prošao pretkvalifikacije za kasnije dobivanje ruke njihove kćeri.
Nisam to odmah razumio, ali već u studenome te godine shvatio sam zašto sam baš ja, s čijim se izgledom majka priroda jako ružno poigrala, a k tome sam i neotesani Bosanac, uspio ono što nisu mnogi drugi prije mene: osvojiti tako lijepu i dobru ženu. Punac i punica redom su odbijali mnoge prijašnje prosce moje supruge jer se nisu iskazali u branju maslina. Je li to uredila sudbina, ne mogu tvrditi, ali bez obzira na to, od početka sam o svojoj ženi govorio: ‘Kao da mi ju je sâm Alah poslao.‘
Ali kako još nisam riknuo pa nemam stalno prebivalište na ahiretu (onom svijetu), nego sam živ čovjek pa se dženet (raj) i džehenem (pakao) izmjenjuju, tako sam uz ženu dobio i pakleni posao – branja maslina. I tako svake godine početkom studenoga, mili moj čitatelju i još milija čitateljice, moja leđa toliko stradaju da se kući u Zagreb vraćam kao prebijena mačka. Sva sreća pa imam automobil, inače ne znam kad bih pješice stigao iz Dalmacije.
Lažno predstavljanje
A sve ovo pišem jer je došlo vrijeme da se i ja naplatim, što mogu zahvaliti Ministarstvu poljoprivrede koje je u javnu raspravu pustilo izmjene i dopune Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS-ovih mjera ruralnog razvoja za 2024. godinu. U članku 62. (ekstradjevičansko i djevičansko maslinovo ulje) piše da korisnik (prodavač) mora do 1. veljače 2025. dostaviti podružnici Agencije za plaćanja prijavu o prodaji minimalno pedeset litara te račun ili otkupni blok iz kojega je razvidna količina prodanog ulja.
Taj dio ostaje isti, ali izmjenama se ukida obveza da se uz račun o prodaji dostavi račun o preradi maslina u uljari, čemu se, kako vidim, u javnoj raspravi protive neki OPG-ovi, čak i Hrvatska poljoprivredna komora. Ljudi znaju o čemu pišu, a ja sam došao na ideju, s obzirom na to da više nije potreban račun o preradi ulja, zbog čega se ne vidi jesu li masline u vlasništvu prodavača ulja, da se naplatim za dugogodišnje punčevo i puničino izrabljivanje. Odsad ću svaki put kada dođem u Dalmaciju ukrasti sedam-osam litara ulja od njih (koje je, uostalom, proizvedeno zahvaljujući meni) pa kad ukradem pedeset litara te ga prodam, prikazat ću to Agenciji za plaćanje kao svoje ulje (nije potreban dokaz uljare da je preradila moje masline) i zatražiti novac od države. Hvala Ministarstvu poljoprivrede, čije su izmjene Pravilnika melem na moju ranu!
POST SCRIPTUM
Iz Ministarstva poljoprivrede poručili su da ne žele administrativno opterećivati poljoprivrednike obvezom dostave računa za preradu ulja. Ne znam kakvo je to opterećenje ako se od blagajnika u uljari zamoli račun za uslugu prerade maslina, no time je otvoren put da gotovo svatko tko se predstavi kao mali proizvođač može od države zatražiti potporu.
Doduše, u Ministarstvu kažu da je razlog tomu što OPG ‘nema obveze vođenja knjigovodstva, odnosno, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom držati se drugih odredbi ako nije paušalni obveznik plaćanja poreza na dohodak‘. No istodobno kažu da će sljedeće godine razmotriti taj prijedlog. Znači li to da će tada administrativno opteretiti proizvođače maslinova ulja?!