Postoje pojave koje se tiho, na mala vrata, uvuku u naše svakidašnje živote. Jedna od takvih pojava su nestašice. Trenutačno je u Hrvatskoj najzvučnija nestašica mnogih vrsta lijekova. Prije tjedan dana do javnosti se probilo upozorenje da postoji i nestašica drva za ogrjev. Kupci upozoravaju na nestašicu kovanica eurocenta u trgovinama. Osim nestašica robe, sve su češće i izraženije nestašice usluga. Poslodavci u turizmu uspaničeni su zbog nestašice sezonaca. Procjena je da će nedostajati trideset tisuća zaposlenika. Pa je, kad je o uslugama riječ, sve jače izražena nestašica medicinskih usluga u javnom zdravstvu. Nestašica majstora, primjerice keramičara, traje već dulje...
A vijesti o nestašicama stižu i iz razvijenijih ekonomija. U Velikoj Britaniji je zbog nestašice voća i povrća ograničena kupnja tih artikala u trgovinama na samo tri pakiranja po kupcu. Nestašica lijekova pogađa čak i njemačko zdravstvo.
Mi koji smo pola života proveli u socijalizmu, a, evo, pola u kapitalizmu, mislili smo da smo se sa starim sustavom riješili nestašica. Kad ono, evo ih opet i u novom sustavu! Ispada da nestašice ipak nisu povezane sa socijalističkim tržišnoplanskim ili planskotržišnim sustavima. Prije će biti da je nestašica mlađa sestra gospođe inflacije.
Nestašice nisu izumrle
Ako nestašicu definiramo kao ‘neravnotežu nastalu privremenom odsutnošću robe ili usluge‘, onda se može, pojednostavnjeno, reći da nestašica može biti posljedica povećane potražnje, smanjene ponude ili kombinacije tih dviju situacija. Treći povod za nestašice mogu biti pokušaji izvršnih vlasti da reguliraju (zamrznu) cijene. Državno reguliranje obično je znak nervoze vladajućih zbog količinskih, pa onda neizbježno i cjenovnih poremećaja u ponudi i potražnji za nekom robom ili uslugom.
Nije nimalo neobično što smo iznenađeni pojavom nestašica. Najmanje dvadeset godina na globalnoj i nacionalnoj razini nije ih bilo. Pa se prihvati, zdravo za gotovo, da su nestašice iskorijenjene. Kao što se misli za neke bolesti, a one se onda na opće iznenađenje vrate. Nestašica robe i usluga dva desetljeća nije bilo zbog dva razloga: globalizacije i monetarnih politika. Globalizacija je omogućila cjenovno prihvatljivu proizvodnju u nerazvijenijim zemljama svijeta. Proizvodnja, a onda i platežno sposobna potražnja, pogonila se ekstremnim monetarnim politikama na Zapadu. Potrošači su se navikli birati među desetak brendova u svakom trenutku i na svakome mjestu. I to u uvjetima bez inflacije. Kapitalistički stroj funkcionirao je, naizgled, savršeno i zauvijek.
Nažalost, varijanta ‘i onda su živjeli sretno do kraja života‘ postoji samo u bajkama. Deglobalizacija, potpaljena sukobom između SAD-a i Kine, potencirana pandemijom korone, a nakon toga ruskom agresijom na Ukrajinu, aktivirala je plaćanje cijene za godine prekomjernog tiskanja novca. Probudila se inflacija. Političari diljem svijeta panično se boje utjecaja inflacije na raspoloženje glasača, zato u prvim godinama rasta cijena uvijek pribjegavaju njihovoj kontroli. Koja je, prije ili poslije, uzrok nestašica.
Budući da vlade pokušavaju istodobno smanjiti rast cijena i izbjeći recesiju, taj neizvedivi pokušaj završit će u produljenom razdoblju za dezinflaciju. To će onda vršiti produljeni pritisak na zamrznute cijene, primjerice električne energije ili plina. Kad brana popusti, još više proizvođača robe ili pružatelja usluga doći će u situaciju da rast troškova neće moći prebaciti na kupce, koji unatoč indeksacijama plaća na kraju uvijek gube velik dio realne kupovne moći. Pa će biti smanjena ponuda, a to će, u kraćem ili srednjem roku, izazvati nove nestašice.
Demografske nestašice
Posebna su priča nestašice usluga, od medicinskih do keramičarskih, koje su posljedica demografskih trendova i kronične nestašice/otimanja kadrova među zemljama. Posljedica su i pretjerani skokovi cijena i prolongiranje rokova za obavljanje usluga.
Bilo bi očekivano da će nevidljiva ruka tržišta s vremenom riješiti uzroke nestašica. Međutim, pretpostavka je da nevidljiva ruka djeluje na slobodnom tržištu. U svijetu kad se globalizacija razlama na Zapad i Istok, efikasnost nevidljive ruke bitno je smanjena. Pa bi rješenje bilo u racionalnim oblicima državnih ispravki. Koje se, nažalost, u aktualnim okolnostima eskalacije sukoba na više razina teško mogu očekivati. Dakle, s nestašicama ćemo morati opet naučiti živjeti.