U sjeni afera s korištenjem državnih stanova i poslovnih prostora i sličnih atrakcija gotovo nezapaženo prošla je najava izmjena vrlo važnoga Zakona o parničnom postupku. Kojima se, među ostalim, najavljuje ograničenje trajanja parnica na najviše tri godine. Nema sjednice Vlade a da se u proceduru ne uputi neki, prema nazivu, vrlo važan zakonski prijedlog. Inflacija zakona posljedica je dokumenta koji ima 1273 stranice, a zove se Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Kojim je Hrvatskoj do 2026. potencijalno na raspolaganju 6,3 milijarde eura nepovratnih sredstava.
Znam da mnogim čitateljima već popušta koncentracija, ali stvari su zapravo jako važne i za pojedince i za poslovnu zajednicu. Mrkva u obliku milijardi eura iz Bruxellesa, koja se uvjetuje stvarnim reformama, možda je i posljednja prilika da se u Hrvatskoj bar malo unaprijedi poslovno okružje i da institucionalni okvir osigura jednostavniji i pravedniji život i poslovanje.
Naknadno kukanje neće pomoći
Treba priznati da se poslovično uspavana državna administracija, na iznenađenje mnogih, u prošloj godini držala rokova za ispunjenje 33 reformska indikatora. Ove godine uz četiri investicijska indikatora, da bi u državnu blagajnu sjelo novih 700 milijuna eura, treba odraditi 21 reformski indikator. A to znači gomilu zakonskih novosti.
Kvantiteta i rokovi, uz iskustvo od lani kad se ni jedan ministar nije usudio postati krivac zbog kojeg dio love nije povučen, ne bi trebali biti problem ni 2022. Upitna je, međutim, kvaliteta. S jedne strane, teško je očekivati da aparat koji se tijekom godina dokazao u 'štancanju' zakona loše kvalitete sada preko noći može izbacivati smisleniju razinu zakonskih rješenja.
S druge strane, zainteresirana javnost ne pokazuje previše zanimanja za pravila igre koja joj se spremaju. Zakon o parničnom postupku za sada je izazvao samo dvije reakcije. Mali, srednji i veliki poduzetnici za dvije-tri godine kukat će zbog glupih i opasnih rješenja. Sada gube priliku bar pokušati utjecati. Teško je naći vremena, ali ako se neki zahtjev uporno gura i s pomoću medija, pokazalo se, to može dati rezultate i uštedjeti puno muke i novca u budućnosti (u tom smislu baš o reakcijama na promjene parničnog postupka u ovom broju Lidera imamo posebnu temu).
S treće strane, tu je iskustvo da se trud najčešće i ne isplati. Ako se u nekome ministarstvu i smiluju pa pozovu predstavnike socijalnih partnera, prijedlozi koji se u toj fazi uobliče često se zagube pa ih nema u prijedlogu koji saborska većina, jedva čekajući vikend, petkom formalno izglasa. To se, naravno, ne odnosi ne neformalne interesne skupine koje u završnoj fazi 'pomažu' državnim činovnicima ubaciti pokoju rečenicu koja će im donijeti unosne poslove ili izbaciti (ili bar relativizirati) dijelove koji im mogu pomutiti stečene pozicije.
Svođenje problema u sudstvu na ubrzanje rokova jednodimenzionalan je pristup. Čini se da je Ministarstvo pravosuđa ipak trebalo prije izmijeniti Zakon o odvjetništvu kako bi se odvjetnici destimulirali da 'štancanjem' često besmislenih podnesaka, osim što odugovlače, klijentima nabijaju račune, a sebi prihode. Na što ovih dana upozorava novi predsjednik Vrhovnoga suda Radovan Dobronić. O mjerama protiv korupcije u sudstvu ne može ni biti riječi kad se takvo što uopće ne spominje u Nacionalnoj razvojnoj strategiji, a ni u NPOO-u.
EK-ovi kontrolori kao zadnja nada
Slavni komičar Groucho Marx prije gotovo stotinu godina izjavio je onu: 'Ne želim biti član kluba koji mene želi za člana.' Nekako tako domaća javnost doživljava Europsku uniju otkad nas je primila u članstvo (sad kad nam mogućnosti otvara OECD, i ta institucija gubi na dojmu…). Ali u nedostatku domaćega korektiva ispada da su kontrolori iz Europske komisije, koji drže kesu s eurima, nekakva zadnja nada da će inflacija zakonskih proizvoda kojima formalno započinju reforme osim povlačenja novca i njegova trošenja blagotvorno utjecati na budućnost života i biznisa u Hrvatskoj.
Da ova kolumna ipak ne završi pesimistično, evo molbe za ekipe u tvrtkama i njihovim asocijacijama. Odvojite malo vremena i koncentracije za ono što izlazi iz Vladinih zakonoproizvodnih pogona. Neka se sto pravnika iz sto tvrtki zaduži za to, svaki za jedan zakon, i neka otkrije najopasniji članak (ili nedostatak nekog članka). Pa da ga i s pomoću Lidera pokušamo ubaciti u mlin Nacionalnog plana oporavka. Možda na kraju budemo malo otporniji.