Sićušni virus pokazuje u 2020. čovječanstvu da je ljudski rod ipak još životinjska vrsta, daleko od ideala vladara Zemlje i svemira. Zapravo se nismo pomakli od spasa u postizanju ‘imunosti krda‘. Dakle, još smo krdo!
Svakog prosinca, otkako izlazi Lider i u njemu 'Ekonomalije', jedna kolumna posvećena je izboru 'osobe' godine. Zapravo, nije riječ o osobi nego o pojavi, prema uzoru na magazin Time, koji je prije mnogo godina kompjutor proglasio osobom godine.
Osobe godine bile su: konkurencija (2005.), korupcija (2006.), neočekivana Sanaderova izborna pobjeda (2007.), pomahnitala burza (2008.), ulazak u NATO (2009.), izgubljeno vrijeme (2010. i 2011.), Njegovo Veličanstvo radno mjesto (2012.) i apatija (2013.). Godine 2014. tu su titulu podijelili aplikacija i izvoz, 2015. pobijedio je izlazak iz recesije, 2016. ‘osoba’ godine bio je nedostatak radne snage, Agrokor i državni proračun pobijedili su 2017., migracije su bile izbor za 2018., a za 2019. bio je to 'vjetar' koji je tiskanjem novca gurao svijet u produljeno razdoblje bez recesije.
Izbor osobe/pojave 2020. bio bi prejednostavan i preočekivan kad bi se sveo na virus COVID-19. Zato neka bude dopušten drugačiji izbor. Neka ovaj put osoba godine zaista bude osoba. Živa osoba. Neka to bude Homo sapiens. Današnji čovjek koji hoda zemljom. Globalni i naš lokalni u isto vrijeme.
Virus ogolio sapiensa
Sićušni virus ogolio je suvremenog Homo sapiensa. Pojedinačno, ali još više kao zajednicu. Uskoro će biti godinu dana kako korona trese sedam milijardi čovječjih jedinki na Zemlji. Vrsta koja ubrzano pokorava sve živo na zemaljskoj kugli, koja je na rubu da postane Homo deus, dakle vrsta boga koji u epruvetama stvara nova živa bića, uzgaja umjetno meso, uspostavlja umjetnu inteligenciju, cijepa i spaja atome, nije sposobna izaći na kraj s jednom zarazom. Godinu dana ta najinteligentnija životinjska vrsta kao jedinu obranu od virusa ima krpene maske. Slične onima kakve su se u slučajevima epidemija nosile prije nekoliko stoljeća. Pogubljene vlade jedino pribjegavaju 'praćenju situacije', uvođenju strožih pa manje strogih mjera koje uglavnom ne daju rezultate.
U 2020. ljudski rod je grubo prizemljen. Pokazuje se koliko je zapravo nemoćan pred prirodom. Vjernici će to tumačiti na jedan način, ateisti na drugi način, ali kad se jedna vrsta razmnoži do sedam milijardi jedinki, dođe nešto što pokušava stvari dovesti u prihvatljive okvire.
Istina, ljudski je rod stekao znanja o virusima. U rekordnom roku smišljena su relativno bezopasna cjepiva koja bi nas trebala zaštititi od novog virusa. Ali, moglo bi se stvari i drugačije postaviti. Ako smo toliko genijalni, nepobjedivi vlasnici ovog planeta, kako to da još nije izumljen neki univerzalni lijek protiv svih virusa? Ili univerzalno cjepivo? Možda će nekome ovakav zahtjev izgledati bespredmetan, ali povijest je pokazala da ono što u jednom trenutku izgleda nemoguće, nakon nekog vremena postaje obično. Antibiotici na primjer. Ili cjepivo protiv virusa koji uzrokuje dječju paralizu. Sad kad su se pojavila kakva-takva cjepiva protiv COVID-19, odjednom se pokazuje da čovječanstvo ni to neće iskoristiti za quick win. Polovica medicinskog osoblja u Hrvatskoj kaže da se neće cijepiti. Nakon onih koji su negirali koronu, sad jačaju otpori protiv cijepljenja. Dijelom i kao posljedica nepovjerenja u vlasti, koje su u proteklim mjesecima igrale politikantske igre nezamjeranja ovome ili onome.
Ipak smo još krdo
Odbijamo prihvatiti da smo ipak jedna od životinjskih vrsta. Mi smo kao nešto iznad toga. Malo sutra! Pokazuje se da se uza sav napredak sve svodi, pazite na izraz, on mnogo govori, na postizanje imunosti krda. Krdo je izraz za skup nekih životinjskih vrsta. Može biti i jato ili čopor, naravno. Ali to je to! U ova teška vremena nije loše još jednom pročitati genijalnu knjigu Yuvala Noaha Hararija 'Sapiens – Kratka povijest čovječanstva'.
Evo kako završava:
'Usprkos svemu zadivljujućem za što su ljudi sposobni, mi smo i dalje nesigurni u svoje ciljeve, a čini se da smo nezadovoljniji no ikad… Moćniji smo no ikada, ali zapravo nemamo puno pojma što sa svim sposobnostima učiniti. I što je još gore, čini se da su ljudi neodgovorniji no ikada. Pretvoreni u samostvorene bogove kojima društvo prave samo fizički zakoni, ne odgovaramo više nikom. I zbog toga pravimo lom među drugim životinjama i u okolnom ekosustavu, težeći zabavi i udobnosti i malo čemu drugom, pa ipak nikad ne nalazeći zadovoljenje.'
A onda Homo sapiensu dođe virus u posjet da ga malo spusti u prašinu.