U knjizi Silvije Vig ‘Poslovna etika‘ detaljno se analizira koliko je rizično i skupo u današnja vremena sveznajućih medija i društvenih mreža zanemariti etičke standarde i usklađenost sa zakonima (compliance). Afera RBA mogla bi poslužiti kao školski primjer
Ima tako situacija kad počneš čitati neku dobru, korisnu i zanimljivo pisanu knjigu, ali nikako da nastaviš. Sve ono 'danas ću, sutra ću...'. Ulete neke druge, hitne obveze, navečer te odvuku TV prijenosi Europskoga rukometnog prvenstva...
Tako je do prije par dana bilo s knjigom Silvije Vig 'Poslovna etika' (izdavač Codupo d.o.o.). Ali onda se dogodila afera s natječajem u kojemu RBA traži PR agenciju koja bi, među ostalim, radila pritisak na suce Ustavnog suda u slučaju presuda za kredite u švicarskim francima. Uz uobičajeno, vremenom otrcano pitanje o mogućoj kaznenoj odgovornosti za RBA i njezina čelnika Michaela Müllera, počela se spominjati i etika. Pa se, primjerice, Hrvatska udruga banaka, koje je RBA članica, ogradila uvjeravanjem kako su se ta udruga i njezine članice 'uvijek držale najviših etičkih standarda'.
Ovo je, sve se više pokazuje, tipičan slučaj kad neka organizacija nema kvalitetne, ili nema uopće, procedure poslovno etičnog poslovanja i 'compliancea' (usklađenosti). Slučajno ili ne, u ovoj se aferi pokazuje kako kad nešto neetično nastane (mamljenje klijenata na uzimanje kredita u 'švicarcima' uz rizične odredbe), onda se tako i nastavi (neetična želja da se radi pritisak na ustavne suce).
Etika i 'compliance'
Nakon svih reakcija, čitanje knjige Silvije Vig o poslovnoj etici postaje još zanimljivije. Autorica se priklanja definiciji da 'poslovna etika određuje sustav vrijednosti, pravila i procedura na kojima se temelji poslovanje poduzeća'.
Svakom poduzetniku i menadžeru moraju biti zanimljivi sljedeći odlomci: 'Od 2000. godine do danas, zbog velikih korporativnih skandala, poslovna etika kao simbioza etike i usklađenosti postaje imperativ poslovanja. Danas se pojmovi etike i usklađenosti sve više koriste kao sinonimi, međutim, ipak postoje razlike u definiranju ta dva pojma, Usklađenost se odnosi na skup pravila, propisa, uredbi ili smjernica koje zahtijevaju pridržavanje regulative... Etika određuje što je ispravno bez obzira na to što nalaže zakon.'
Dakle, usklađenost zakonski određuju regulatorna tijela i vlade, a etika je, s druge strane, nešto što pojedinac ili poduzeće odluče uzeti u obzir prilikom donošenja odluke, djelovanja i ponašanja. Dok nam usklađenost daje odgovor na pitanje 'što' (što treba slijediti), etika daje odgovor na pitanje kako postići ono što je određeno pravilima.
Gledajući iz toga kuta, kako se moglo dogoditi da iz RBA-a izađe natječaj u kojemu se, protivno Ustavu i zakonima, traži pritisak na ustavne suce? A još gore, postavlja se pitanje kakva je to poslovna etika iz koje može izići takva ideja? I što je za banku najgore, javlja se sumnja da možda postoje i druge neetičnosti u poslovanju, samo ih javnost nije otkrila. Pa je onda smiješna i žalosna tvrdnja kako nema odgovornosti jer, eto, nije bilo kaznenih i kriminalnih radnji. Odgovoran predsjednik uprave bar bi dao mandat na raspolaganje. Ako ne, morala bi reagirati ekipa iz austrijske banke majke.
I u Austriji tako?
Ako ni ona ne bude reagirala, opet je zanimljiv dio iz knjige Silvije Vig u kojemu govori o ponašanju poduzeća koja šire poslovanje u druge zemlje. Pa kaže: 'Prvi i jedan od najčešćih načina koji objašnjava kako poduzeća posluju na stranim tržištima je onaj koji može biti zakonski, ali ne nužno i etičan, poznat po izreci 'Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin'... Često nedostatak kongruencije ili neusklađenosti u etičkim standardima između matične zemlje i lokalnog tržišta na kojem međunarodno poduzeće posluje dovodi do različita etičkog djelovanja menadžmenta, pa se može kršiti zakon ili, češće, etički standardi kojih bi se poduzeće... u matičnoj zemlji pridržavalo.'
Eto, neka iz RBA-a javnosti predoče neki ugovor svoje banke majke koja u Austriji traži agenciju koja će raditi pritisak na suce. Onda ih se može, bar djelomično, amnestirati i u Hrvatskoj.
Bez obzira na to, poučan je još jedan dio iz knjige 'Poslovna etika' u kojemu se autorica poziva na istraživanje iz 2011. koje govori da je 'iznos troška prosječne neusklađenosti koja uključuje i etičnost poslovanja do 2,65 puta veći' nego trošak usklađenosti i poslovno etičkog poslovanja. A još se naglašava da tome treba pridodati gubitke poput 'narušavanja povjerenja potrošača, pada morala zaposlenika, pada konkurentske prednosti, narušavanja povjerenja potrošača i u konačnici pada cijena dionice'.
Kako se čini prema reakcijama sadašnjeg vodstva RBA-a, njemu takve poruke neće mnogo značiti. Ali onima koji uče na tuđim pogreškama, može biti dobra i besplatna škola.