Urbana legenda iz Sarajeva kaže kako se u tom gradu dogodilo da je žena zatekla muža s ljubavnicom. Pa, nakon što je šokirana prizorom slila sve moguće psovke, prijetnje i najavu da ga više nikad ne želi vidjeti, muž joj je rekao: ‘Kome ti, majke ti, više vjeruješ, meni ili vlastitim očima?‘
Asocijacija na tu čuvenu izjavu pojavila se nakon čitanja obrazloženja autora iz kreditne rejtinške agencije Standard & Poor‘s zašto su hrvatske državne financije prvi put dobile dugoročni investicijski kreditni rejting ‘A-‘, k tome ‘uz pozitivne izglede‘. Čitatelj se zaista nađe u dilemi treba li vjerovati vlastitim očima (onome što vidi u stvarnosti u Hrvatskoj) ili tvrdnjama činovnika iz Standarda & Poor‘sa. Na početku treba reći da je, u konačnici, bolje imati investicijski rejting kad je zaduživanje države u pitanju nego ga ne imati. I istina je da je državna blagajna trenutačno u korektnoj kondiciji. U odnosu na vremena kad je kasnila s plaćanjem, danas je stanje bitno bolje.
Poboljšanja? Može neki primjer?
Kreditna agencija zna zašto je povisila rejting. Ali, problem su argumenti koji se navode. Spominju se ‘provedba reformi‘ i ‘šire institucionalno poboljšanje‘. Šteta što iz rejtinške agencije nisu naveli bar dva-tri primjera provedenih reformi i boljih institucija. Reforma nije donošenje nekog zakona u roku koji je tražio EK kao uvjet za tromjesečne tranše iz EU fondova. Reforma je kad se nešto kvalitetno provodi u praksi. Jednako tako, bilo bi dragocjeno znati koje su to znakove ‘širega institucionalnog poboljšanja‘ uočili momci iz S&P-a, koji su vjerojatno tek nekoliko dana bili u Hrvatskoj i obavili neke kurtoazne razgovore. Ona varijanta, dođeš do šefa neke institucije i pitaš ga je li bilo poboljšanja, a on kaže da jest. Pa čak je i sâm premijer Andrej Plenković nedavno priznao da je prioritet ‘urediti državne institucije‘. Ali S&P zna da su već uređene.
Nadalje, mi koji vlastitim očima vidimo da je turizam došao do svog maksimuma trebamo vjerovati kreditnoj agenciji koja nas hvali što je ‘turizam motor rasta‘ i da će nastaviti rasti po stopi od tri posto na godinu. Čime su ministra turizma Tončija Glavinu, koji je protiv daljnjeg rasta, proglasili bezveznjakom. Turizam mora i dalje rasti!
Darovatelji investicijskog ‘A-‘ rejtinga nemaju primjedbi na visinu državnog proračuna. A prije dva mjeseca ministar financija Marko Primorac najavio je da je nužan rebalans proračuna za 2024. i to za oko 1,5 milijardi eura. Doduše, nakon žestokih reakcija ministara naviknutih da troše šakom i kapom, ta najava je nekako trenutačno utihnula.
Površna očekivanja
Iz hrvatske vlade su, naravno, poručili da se potpuno slažu s ocjenama i dizanjem kreditnog rejtinga. Uz uvjeravanje javnosti da će to potaknuti domaće i strane gospodarske investicije. To je još jedno od površnih očekivanja Banskih dvora. Kao što smanjivanje PDV-a na neke proizvode ili usluge nikad ne prouzroči smanjivanje finalnih cijena, tako je teško vjerovati da će investicijski rejting za državne obveznice izazvati val privatnih investicija.
Razlog? Lakša mogućnost državnog zaduživanja vjerojatno će usporiti, a ne ubrzati reforme koje biznis-zajednica priželjkuje. Ali, čemu ići u stvarne reforme kad i bez njih svi koji ovise o državnoj blagajni dobro žive. Ako su državne financije tako zdrave da rejtinška agencija savjetuje stranim financijskim kućama da kupuju hrvatske obveznice, treba se zaduživati i još dizati plaće državnom i javnom sektoru, a ne provoditi reforme. Bez stvarnih reformi, počevši od sudstva, rejtinška agencija Hrvatskoj može dati i ‘AAA‘ rejting, ali investitori u industriju visoke dodane vrijednosti ostat će suzdržani. Tvrtke sa Zagrebačke burze, njih 21, imaju na računima više od tri milijarde eura zadržane dobiti. Koju ne investiraju. Teško je vjerovati S&P-u na riječ, kad menadžment svojim očima ne vidi reforme i veću neovisnost institucija. Bilo bi zanimljivo da skupo plaćeni analitičari nekim istraživanjem dokažu korelaciju rasta kreditnog rejtinga i privlačenja domaćih i stranih investicija.
Možda bi odluke o privatnim investicijama bile brojnije kad poduzetnici ne bi čitali da se ide u reformu ocjenjivanja državnih službenika. Nadređeni će ispunjavati osam obrazaca. Birokrati su za birokrate smislili desetke kriterija. Jedino se nitko nije sjetio da se u reformu ubaci i to da korisnici javnih usluga, pojedinci i tvrtke, mogu ocjenjivati, ako ne pojedinačne službenike, a onda bar odjele, agencije i ministarstva. Naravno, takve finese stručnjaci iz Standarda & Poors‘a sa svojih visina potpuno zanemaruju. Na zadovoljstvo vladajućih u Hrvatskoj.