U jednoj odluci Ustavnog suda koju čitam predmet je prilično složen pa vas njime neću zamarati. No ta se odluka odnosi na dugotrajnost upravnog i upravnosudskog postupka u jednom predmetu, a uzrok je dugotrajnosti i u šutnji administracije. Ustavni sud konstatirao je da je pravni lijek protiv šutnje administracije neučinkovit, a mi imamo prijedlog kako taj problem prebroditi. Zapravo, naš se prijedlog tiče samog upravnog postupka pred nekim državnim tijelom, kod upravnosudskih postupaka, nažalost, nemamo ideju kako ih ubrzati.
Kako podsjećaju u Ustavnom sudu u odluci (o tom kompliciranom predmetu), još davne 2005. ta je institucija ocijenila da sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije vrlo često nisu djelotvorna za ubrzanje upravnih postupaka, što jasno pokazuje upravna praksa u Hrvatskoj. Pritom ističu da ni žalba ni tužba zbog šutnje administracije nisu namijenjene za ispravljanje tih nedostataka niti se tim pravnim sredstvima oni mogu ispraviti, pa je jasno da je stvar neučinkovita.
Opravdana bojazan
Doduše, u Ustavnom sudu podsjećaju na pokušaj ispravka tih povreda uvođenjem odredbi u Zakon o sudovima iz 2013., od kada vrijedi novi model uređenja ustavnog prava na suđenje u razumnom roku. On obuhvaća dva pravna sredstva zaštite: zahtjev stranke za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
U slučaju koji sam pročitao upravni postupak, zatim i suđenje na Upravnom sudu traju već šesnaest godina, a tiče se državnog izvlaštenja dijela zemljišta da bi jedna državna tvrtka na njemu sagradila infrastrukturu. Vlasnik zemljišta nije bio zadovoljan odštetom pa se žalio odgovornom ministarstvu koje je jedno vrijeme šutjelo na žalbu, a onda je u upravnom postupku bio odbijen te je odlučio tužiti državu Upravnom sudu. I tu je nastupila šutnja administracije jer se sud nije očitovao o njegovu zahtjevu za ubrzanje postupka.
Ustavni sud je zbog toga odredio Upravnom sudu da u određenom roku donese presudu te je odredio pravičnu naknadu iz državnog proračuna žalitelju zbog svih godina čekanja. Ali bojim se da zakonskim intervencijama nije ostvaren napredak. To vidim jer prirodom svoga posla često čitam o sličnim odlukama Ustavnog suda, što nam sugerira da je bojazan opravdana. Drugim riječima, nema odgovornosti onih koji trebaju donijeti neke odluke i to je problem, što ionako znamo i možemo samo apelirati na one koji pišu propise da uglave u njih i osobnu odgovornost onih koji donose odluke važne za život građana i poduzeća.
Kao što sam naveo, za sud nemamo neko učinkovito rješenje osim da se sankcioniraju odgovorni. Ali možda bi se šutnja administracije mogla barem suzbiti, ako se već ne može eliminirati, kad bismo zbog takva ponašanja odgovornih državnih tijela uveli pravilo da ako u određenom roku podnositelj zahtjeva ili žalbenik protiv odluke nekog županijskog, općinskog ili državnog tijela ne dobije odgovor, smatrat će se da su njegov zahtjev ili žalba prihvaćeni.
Napravimo barem nešto
Nije to novost, takav smo prijedlog u Lideru već ponudili državnim tijelima i javnosti prije koju godinu, ali valja ga ponoviti, pa tko zna, možda netko odgovoran zaključi da bismo to mogli barem pokušati provesti. Na taj bi se način barem smanjila dugotrajnost postupka iako to nije jedini faktor koji utječe na sporost administracije i sudova. Druga je stvar bi li voditelji državnog i lokalnog tijela, nakon što šutnjom administracije građanin ili poduzetnik dobije pravo koje zahtijeva, poduzeo sankcije protiv referenta ili koga već zato što nije na vrijeme reagirao na zahtjev. Čisto sumnjam, ako znamo kakva je do sada bila praksa.
A mogli bi zaista biti odgovorni jer to što neki građanin ili poduzetnik traži ili se žali na nešto u upravnom postupku zaista ne znači da je u pravu. No to je druga tema. Uvedimo barem to da šutnja administracije daje za pravo ljudima u njihovim zahtjevima, čime će se ubrzati upravni postupci, a o odgovornosti ćemo valjda također jednom raspravljati.
POST SCRIPTUM
Još jedan problem naveo je Ustavni sud u svom ocjenjivanju razloga sporosti. Tako piše da na nerazumnu duljinu odlučivanja u upravnim i upravnosudskim postupcima utječe činjenica što upravni sudovi u Hrvatskoj i više puta vraćaju upravnu stvar na ponovni upravni postupak, najčešće zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenih činjenica. Takva upravna i upravnosudska praksa upućuju na bitne nedostatke u sustavu postupovnog upravnog prava u Hrvatskoj.