Duže vrijeme svjesno nastojim živjeti s minimalnim strahovima odnosno životne situacije doživljavam kao prilike i izazove kroz koje osobno rastem i razvijam se. Na taj način u novonastaloj situaciji vidim izazove u poslovanju u smislu promjena ponašanja i općenito načina rada, ali i stjecanja nekih novih navika, kako pomiriti dobrobit i potrebe zaposlenika s potrebama poslovanja i na koji način održati i podržati motiviranost i angažiranost naših zaposlenika.
Ujedno, tu su uvijek i promišljanja o tome kako tržište reagira, stalne promjene navika konzumacije potrošača i trendova koji će utjecati i na to u kojoj mjeri i na koji način će se u budućnosti mijenjati doživljaj i ritual ispijanja kave i čaja, i na koji način ćemo se uspjeti najbolje prilagoditi tim novim potrebama. Ujedno se i radujem novim izazovima jer znamo da status quo ne postoji, te da se, ako želimo biti i ostati vodeći proizvođač toplih napitaka, moramo stalno mijenjati i prilagođavati.
U predzadnjem smo kvartalu godine, predstoji nam puno planiranja, budžetiranja, dogovaranja što i kako ćemo u slijedećoj godini tako da za mene nema puno zadataka kojima se baš ne veselim, postoje samo oni koji mi oduzimaju više moje osobne energije i koje je potrebno rješavati, a koji možda toliko odmah ne pridonose poslovnim rezultatima. Moj moto je oduvijek bio i još uvijek jest, kako je uvijek bolje veliku količinu energije koju ponekada ulažemo u naše interne diskusije, više usmjeriti i uložiti u tržište i potrošača.