Visoki upravni sud (VUS) Republike Hrvatske ukinuo je članak 4. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije. Taj akt koji je potpisao povjerenik za informiranje povezan je sa Zakonom o pravu na pristup informacijama (ZPPI), koji inače obvezuje tijela vlasti da na zahtjev građana i organizacija dostavljaju tražene informacije.
Međutim, dostava nekih informacija stvara trošak tijelima vlasti, zbog čega ta tijela od onih koji žele informacije traže da se taj trošak plati ako premašuje iznos od 19,91 eura. Inzistiranje na plaćanju troškova utemeljeno je u članku 19., stavku 2. ZPPI-ja u kojem piše da se od podnositelja zahtjeva ima pravo tražiti naknada stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, ali isto tako stoji da je na zahtjev korisnika tijelo javne vlasti dužno dostaviti način izračuna te naknade. Problem je u tome što, prema spomenutom čl. 4. Kriterija (tj. podzakonskog akta), onaj tko podnosi zahtjev za informaciju mora unaprijed uplatiti iznos troška u roku od osam dana. U slučaju da ne uplati, ‘smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva‘.
Gdje to piše?
Taj je problem uočen (Sud nije naveo tko je tražio ocjenu zakonitosti Kriterija) s obzirom na to da je plaćanje informacije unaprijed suprotno članku 19. ZPPI-ja, čak i Ustavu RH (njime se priječi pristup informaciji). No zadržimo se na zakonu. Ni u jednom dijelu članka 19. ZPPI-ja, na temelju kojeg su Kriteriji doneseni, nije propisano da je avansno plaćanje naknade stvarnih troškova uvjet primitka informacija odnosno uvjet pristupa informacijama niti se takav zaključak može izvesti. Jedino je predviđeno da onaj tko traži informaciju mora platiti naknadu ako trošak slanja informacije prijeđe određeni iznos. Drugim riječima, povjerenik za informiranje nije smio u Kriterijima definirati one obveze i prava koji nisu sadržani u samom zakonu. Dakle, prema zakonu, informacija se mora dostaviti neovisno o materijalnim i troškovima dostave informacije, a osporavana odredba Kriterija predviđa mogućnost da se o zahtjevu ne odluči sve dok korisnik unaprijed ne položi određeni novčani iznos.
U odgovoru na tužbu povjerenik za informiranje smatra da su Kriteriji doneseni u skladu sa ZPPI-jem. Cilj je bio, objasnio je, da se omogući tijelu vlasti da što ekonomičnije i efikasnije naplati naknadu za pristup informacijama. Naime, bez toga bi tijela javne vlasti isključivo ovisila o volji korisnika prava da nadoknadi troškove omogućavanja pristupa traženoj informaciji s obzirom na to da se njihova visina ne određuje nikakvim posebnim aktom koji bi predstavljao ovršnu ispravu, što bi izazvalo veliku pravnu nesigurnost. To znači da svrha unaprijed naplaćene naknade nije bila uskratiti informacije onima koji bi ih tražili.
VUS je zaključio da tražitelj informacije, ako je trošak iznad 19,91 eura (to je nekadašnjih 150 kuna), mora platiti dostavu informacije, ali ne unaprijed, čime je povjerenik postupio protivno odredbama ZPPI-ja, odnosno prekoračio je ovlast jer je dostavljanje informacije uvjetovao izvršenom uplatom naknade uz presumpciju odustanka od zahtjeva. Kako nijedna odredba ZPPI-ja ne uvjetuje pristup informaciji plaćanjem naknade na ime nastalih troškova, proizlazi da je člankom 4. Kriterija propisan dodatni uvjet za ostvarivanje prava uređenog mjerodavnim zakonom.
Dobra odluka
Takvo normativno rješenje ujedno je dodatno ograničenje za ostvarivanje prava na informaciju, a efikasnost i osiguravanje naplate troškova nije ni legitiman ni opravdan razlog za ograničavanje prava na pristup informacijama onako kako je to uređeno osporavanim člankom Kriterija.
Zato je VUS ukinuo članak 4. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, i mislim da je jasno da je to dobra odluka. Jer da je u zakonu pisalo da se novac mora uplatiti unaprijed, onda bi Kriteriji bili zakoniti, bez obzira na to je li unaprijed plaćanje naknade dobro ili loše rješenje.
POST SCRIPTUM
Razlozi za plaćanje unaprijed naknade za dostavljanje informacija (ako su troškovi iznad dvadesetak eura) ne postoje jer država može ovršiti onoga tko ne plati nakon što dobije informaciju. Međutim, kad bismo doista trebali odmah platiti naknadu, to bi usporilo postupak, pogotovo u situacijama kad nam je informacija potrebna u kratkom roku, jer morali bismo čekati izračun naknade, izgubili bismo vrijeme zbog dostave potvrde o uplati i tek onda čekali da dobijemo što želimo.