Svijet nakon korone više neće biti isti. Pa tako ni Hrvatska. Globalistički projekt brisanja državnih granica uz prioritetni cilj maksimiranja profita ide svom kraju. Međutim, nitko ozbiljan ne usuđuje se predviđati kakav će to biti svijet poslije korone
I futurolozi amateri danas znaju da svijet nakon korone više neće biti isti. Pa tako ni Hrvatska. Svi danas također znaju da globalistički projekt brisanja državnih granica uz prioritetni cilj maksimiranja profita ide svom kraju.
Međutim, ni najozbiljniji i najskrupulozniji prognostičari budućnosti ne usuđuju se predviđati kakav će to biti svijet poslije korone, kada će se to dogoditi i hoće li to uopće biti svijet poslije korone. Ili ćemo nakon trenutka prvog šoka i panike (a taj je trenutak ovo što živimo sad i nekoliko sljedećih tjedana i mjeseci) jednostavno morati naučiti živjeti s koronom, s povećanom vjerojatnošću zaraze i umiranja?
Prijetnja kakve još nije bilo
Ekonomski analitičari i prognostičari vole uspoređivati ovo doba korone s velikom ekonomskom krizom 2008. i upozoravaju na to da će posljedice epidemije koronavirusa biti mnogo veće. Za takvu prognozu ne treba biti osobiti futurolog. Te 2008. svjedočili smo slomu globalnoga financijskog inženjeringa koji je za sobom prema dnu povukao cijelu globaliziranu ekonomiju koja je na njemu počivala.
Gledali smo neke 'klince' s Wall Streeta i njegovih globalnih inačica kako sa svojim kutijama izgubljeno tumaraju ulicama, iseljeni iz napuhanih financijskih carstava u kojima su ih u pet-šest godina uvjerili da su oni ti koji gospodare svijetom, da su oni ti koji ne smiju piti vino ispod tisuću dolara po butelji jer bi im se odmah oljuštila menadžerska pozlata. A onda su u trenu svedeni na – jednu kutiju. Gledali smo ljude koji su ostajali bez svojih poduzeća, bez svojih kuća, uhvaćeni u zamci globaliziranoga financijskog inženjeringa. Gledali smo države kako tonu u recesiju. Nakon toga svijet se ekonomski oporavio.
Ali se u bitnome nije promijenio. Korona nije napala posebno ni jedan sektor globalnoga gospodarstva, nije napala gospodare globalizirane ekonomije ni njihove menadžere i nadrimenadžere. Ona je izravno napala – sve nas. Ugrozila nas je životno, manje otporne vodi u smrt. I prema tome je neusporediva s krizom 2008. I dok ne znamo što će uopće biti s nama u toj bitci protiv virusa, neozbiljno je prognozirati što će biti s nacionalnim ekonomijama ili onom globalnom.
Znamo samo da je zbog korone sve stalo, da vodi slomu postojećih ekonomija, ali i postojećih društvenih i ekonomskih modela i globalizma kao svjetskog poretka. Dovela nas je u potpunu kontradikciju: jedan virus proširen iz lokalnog epicentra u Wuhanu u kineskoj pokrajini Hubei postao je egzistencijalna globalna prijetnja. Istodobno je upozorio na to kako su nam države ipak onaj temeljni oslonac zaštite i sigurnosti. Unutar njih, ma kakve bile, tražimo i dobivamo egzistencijalne odgovore.
Još prije nekoliko dana oko korone se vodio intenzivan javni američko-kineski rat. Kina, iz koje je korona virus proširen na cijeli svijet, počela se postavljati kao svjetska humanitarka i zaštitnica od korone, osvajajući prostor za titulu prve svjetske sile. Američki predsjednik Trump u svome je stilu nazvao koronu – kineskim virusom – upozorivši na dvoličnost kineskoga komunističkog režima (na takvo smo tituliranje zaboravili poslije hladnog rata) koji je najprije gotovo dva mjeseca tajio virus, zatim ga (zataškavanjem, ili namjerno?) pronio svijetom, da bi se danas predstavljao kao spasilac.
Bitka između SAD-a i Kine za Europu
Glavno bojište između Amerike i Kine u tom biološkome specijalnom ratu postala je Europa, odnosno Europska unija. Trumpova Amerika nad Europom nastoji zadržati nadzor pedagogijom kažnjavanja, a Kina želi osvojiti nadzor nudeći joj danajske darove. EU se pak zbog epidemije korone zapravo pokazao očekivano bezidejnim, nemoćnim i izgubljenim, kao i u svakoj ozbiljnoj krizi koja zahtijeva snažno vodstvo. Svaka država traži svoja rješenja. Taj američko-kineski rat na trenutak je potisnut iz prvog plana pogoršanjem epidemije u SAD-u i u Europi. Ali to ne znači da je rat prestao, osobito nakon kineske najave da se zbog prestanka epidemije ukinu zaštitne mjere u pokrajini Hubeiju, a postupno i u epicentru epidemije, gradu Wuhanu.
Pitanje je kako će izgledati sljedeća epizoda. Ja bih vjerovala njemačkom virusologu i tvorcu testa na koronavirus dr. Christianu Drostenu. A on kaže da će se nakon obnove javnog života epidemija vratiti. Ali i izražava sumnju da će Kina, koja želi izgledati kao pobjednica nad virusom, to priznati. To znači da će se globalna bitka protiv virusa i globalni rat oko njega nastaviti. Da će se nastaviti neizvjesnost. I da je spas od ekonomskog propadanja nužno početi graditi tu – u vlastitom dvorištu.