Komentari
StoryEditor

Višnja Starešina: Napadi na suparnike neoosmanske politike na Sredozemlju i Balkanu

08. Studeni 2020.
Austrijski kancelar Kurz sigurno će ući u novi krug obračuna s radikalnim imamima. Erdoğan će ga sigurno verbalno napasti za islamofobiju i fašizam, kao nedavno Macrona. Kancelarka Merkel će biti oprezna zbog straha od islamističkih napada, ali i od unutarnje njemačke radikalizacije

Kujtim Fejzulai (2000.), rođeni Bečanin makedonsko-albanskog podrijetla, u ponedjeljak uvečer, nekoliko sati prije lockdowna, krenuo je u ubilački napad ispaljujući rafale po prolaznicima i gostima kafića u središtu grada, ubivši četvero i ranivši dvadesetak ljudi.

Islamistički napad u Beču vratio me petnaestak godina unatrag, u jedan kafić u Travniku, blizu medrese pred kojom je još ujesen 1992. bliski suradnik Osame bin Ladena, arapski šeik Abdul Aziz - Riđobradi postrojavao mudžahedine.

Svoj cilj su sami deklarirali: stvoriti u središnjoj Bosni logore za vojnu obuku koji će poslužiti kao baza za islamsko osvajanje Europe. U sljedeće tri godine oni su svoje ciljeve ostvarili. Zapad ih je primijetio tek nakon napada na New York 11. rujna 2001. Njihovi vjerski učitelji i vođe tada su već bili duboko u sljedećoj fazi projekta.

Islamska radikalizacija

– Svi oni sada žele ići na Zapad, ponajprije u Austriju i Njemačku. Kao misionari. Vjeruju da mogu osvojiti Europu poučavanjem islama, obraćanjem ljudi – govorio mi je na terasi travničkoga kafića kolega i prijatelj rahmetli Esad Hećimović, od kojeg sam naučila najviše o tzv. bosanskom modelu islamske radikalizacije i koji je, duboko svjestan opasnosti i budućeg razvoja, nesebično želio podijeliti svoje spoznaje i istraživanja sa svima koje bi to moglo i trebalo zanimati. Nitko tko je trebao, nije to želio čuti.

U to je vrijeme mali Bečanin Kujtim Fejzulai maštao kako postati nogometaš. A islamski propovjednici iz BiH, nerijetko s ratnim i izravnim ratničkim iskustvom, provodili su u Europi, ponajviše u Austriji i Njemačkoj sljedeću etapu islamizacije novih generacija muslimana, rođenih na Zapadu.

Austrija i njezin glavni grad postali su glavna spona islamista iz Europe i njihovih vehabijsko-selafijskih zajednica u BiH. Dok je Esad, koji je sustavno i ustrajno upozoravao na islamističku opasnost, za ulazak u zapadne države morao prolaziti često ponižavajući proces ishođenja vize, jer je zbog imena i BiH državljanstva automatski ulazio pod antiterorističke mjere zapadnih država, radikalni austrijski imami bosanskog ili šireg balkanskog podrijetla šetali su schengenskom Europom kao svoj po svome, u misiji islamske radikalizacije, ulazili u BiH i izlazili iz nje kako su htjeli…

Austrijski pogled na islamsku radikalizaciju u vlastitom dvorištu promijenio se s ratom u Siriji i stvaranjem islamske države, kada su upravo preko balkanskih islamskih mreža radikalizirani austrijski muslimani odlazili u džihad. A pristup je zaoštren prije dvije-tri godine, kada su se preživjeli džihadisti trebali vratiti. Zbog terorističke opasnosti Kurzova je vlada pozatvarala džamije koje su bile središta radikalizacije, protjerala šezdesetak imama, od kojih je trećina bila iz BiH, otkrila turske i saudijske financijere njihovih aktivnosti… Jedva punoljetni Kujtim već je bio u njihovoj mreži. Osuđen je zbog pokušaja da se pridruži džihadistima. I pušten je iz zatvora prije roka. Povjerovali su da su ga preodgojili.

Novi krug obračuna

Austrijski kancelar Kurz će sigurno ući u novi krug obračuna s radikalnim imamima i njihovim financijerima i u zatvaranje njihovih džamija. Erdoğan će ga sigurno verbalno napasti za islamofobiju i fašizam, kao nedavno Macrona. Kancelarka Merkel će biti oprezna zbog straha od islamističkih napada, ali i od unutarnje njemačke radikalizacije. Lockdown im je trenutačno dobrodošao i zbog sigurnosnih razloga.

No islamističke su mreže ponovno korak ispred i njihove poruke opet upozoravaju. Prvo, napadnute su države koje su Erdoğanovi sadašnji i povijesni suparnici u ostvarenju neoosmanske politike na istočnom Sredozemlju (Francuska) i Balkanu (Austrija). Njemačka je izgledna sljedeća meta. Drugo, u napadima su sudjelovali džihadisti različitoga državnog podrijetla – Čečen, Tunižanin, Albanac, što je poruka globalnoga islamskog zajedništva i jedinstva. Treće, ti se napadi mogu smatrati ucjenom, porukom da se ne suprotstavljaju Erdoğanovim ambicijama na Balkanu i Sredozemlju, jer ih on može destabilizirati u vlastitoj kući.

Erdoğan je slabiji u ovom sukobu: i ekonomski i vojno. No u prednosti je jer je stara Europa politički kratkovidna, ne želi čak ni pročitati nedvosmislene islamističke poruke. Već ona poučava Erdoğana što je to pravi islam. Ili, kako je to rekao jedan od stratega globalnoga panislamskog pokreta, bivši malezijski premijer Mohamad Mahathir, Zapad je postao arogantan. A arogantni ljudi su slabi. Jer zaborave misliti. 

22. studeni 2024 09:27