Kako osigurati glatku tranziciju između generacija u obiteljskim tvrtkama ili kako se obiteljske tvrtke snalaze u napetosti između profitabilnosti i društvene odgovornosti? To su samo neka pitanja na koja pokušavamo odgovoriti na 15. Liderovoj konferenciji ‘Budućnost obiteljskih tvrtki‘ koja je na Dan žena ispunila dvoranu u zagrebačkom Zonaru.
Obiteljske tvrtke su neizbježan faktor gospodarstva svake zemlje a pretpostavka je da u Hrvatskoj više od 50 posto zaposlenih proizlazi iz takvih obiteljskih tvrtki, što samo po sebi govori o koliko se jakom i važnom subjektu radi. Zbog utjecaja obiteljskog poduzetništva na nacionalne ekonomije u mnogim razvijenim zemljama se sve više govori o potrebi primjena različitih programa i instrumenata ekonomske politike koje prepoznaju specifičnosti obiteljskih poduzeća. Zbog toga Lider već tradicionalno održava konferenciju o obiteljskim tvrtkama kako bi približio i istaknuo važnost i doprinos takvih tvrtki u gospodarskom razvoju, te kako bi pružili sve odgovore na najvažnija pitanja s kojima se susreću svi vlasnici obiteljskih tvrtki.
Na samom početku konferencije okupljene je pozdravio glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović.
- Kroz godine pratimo obiteljske tvrtke koje dolaze na ovu konferenciju i primjećujemo da one obitelji koje dolaze na konferenciju lakše rješavaju izazove tranzicije nego one koje se nisu pojavile na našim skupovima. Ne dajemo mi sve odgovore, ali ovdje su oni koju su svjesni što znači generacijska tranzicija i koji rade na tome – kazao je Šajatović naglašavajući važnost da sljedeća generacija zadrži određeni postotak firmi koje su u vlasništvu domaćih poduzetnika.
Kako osigurati tranziciju
Da tranzicija nije često glatka potvrdio je direktor tvrtke Sobočan Franjo Sobočan koji je u Zonaru istaknuo da različite generacije žele drugačiju brzinu i tempo tranzicije pa dok mladi žele brže promjene stariji, osnivači i vlasnici, su emotivniji oko odlaska.
- Oni vuku malo brže nego što smo mi sposobni to provesti, ali cilj i ideja oko budućnosti kompanije moraju biti zajednički – rekao je Sobočan ističući da su oni i dalje obiteljska tvrtka, ali je ona organizirana na korporativan način pa su uveli strukturu vođenja, kontrolinga i izvještavanja te sada završavaju taj proces da Uprava upravlja tvrtkom, a da menadžeri, koji nisu nužno povezani s obitelji, operativno rukovode njom.
- Ja sada u tvrtki imam više savjetničku i nadzornu ulogu, više ne sudjelujem u operativi, tu su članovi Uprave i polako sve prenosimo na menadžerski dio pa mi dobivamo više vremena za neke druge stvari – objasnio je Sobočan.
U nešto ranijoj fazi tranzicije je tvrtka Mihoković metal solutions čija direktorica prodaje Marina Mihoković Dvorski tvrdi da su se na operativnoj razini podijelili, ali još ostaje podjela posla koju rade roditelji.
- Upravljačke poslove još nismo podijelili, tu ima strahova i dvojbi za budućnost, ali vjerujem da ćemo, kao i svi drugi, uspjeti kroz određeni period to učiniti – rekla je Mihoković Dvorski dodajući da su zajedničkim snagama uspjeli strukturirati tvrtku, ali na način koji ostavlja prostora za rast tvrtke.
- Mi svi imamo isti cilj, a to je da nastavimo poslovanje naših roditelja, da firma raste i razvija se, a želimo se i osobno izgraditi, no teško je napraviti balans između privatnog i poslovnog – rekla je direktorica prodaje Mihoković metal solutionsa koja tvrdi da im je najveći izazov kako pomiriti međugeneracijska mišljenja i stavove da dođu do cilja.
Kako je rekla, važna je želja i volja, a starije bi generacije one koje dolaze trebale malo pustiti da pogriješe jer će tako naučiti. – Mislim da su roditelji malo prezaštitnički nastrojeni, ako ste mogli vi, možemo i mi. Zvat ćemo vas kada vas budemo trebali, ali pustite nas da radimo – poručila je Mihoković Dvorski.
Na prvom panelu konferencije govorio je i direktor Subana Ozren Hanžić u čijoj je tvrtki tranzicija završila te je riječ o tvrtki koja može biti primjer kako uspješno prenijeti tvrtku s jedne generacije na drugu. Najteže je bilo, tvrdi Hanžić, donijeti početnu odluku, odnosno definirati ciljeve koje su željeli ostvariti i onda u konačnici napraviti oštri rez i odmaknuti se od starije generacije što je ključna stvar da bi tranzicija u konačnici bila uspješna.
– Ja nemam negativna iskustva jer je odnos između prošle generacije i nove dobro funkcionirao. Smatram da smo mi više bili iznimka nego pravilo i cijeli proces je stvarno glatko protekao – kazao je Hanžić.
Na kraju, zaključio je da su dvije stvari ključne; potrebno je donijeti odluku u kojem smjeru želite ići, upravljanje ili vlasništvo te je važno stvari ne ostavljati nedorečenima. – Prethodnu generaciju mogu uvijek pitati za savjet, ali s obzirom da je odgovornost na kraju dana moja, onda i odluka mora biti moja – zaključio je Hanžić.