Piše: Daria Mateljak, izvršna partnerica u Hauska & Partner
Odgovorni pristup okolišnim, društvenim i upravljačkim utjecajima ili ‘ESG čimbenici‘ su na mala vrata ušli u poslovni svijet, ali su odjeci tog ulaska prilično glasni. Europska unija je još u svojoj razvojnoj strategiji pod nazivom Prosperitet, ljudi, planet (Prosperity, People, Planet) 2019. udarila temelje značajnim promjenama. Unutar ta tri stupa razvoja EU je vrlo jasno postavila društvenu komponentu kao jednako važnu onoj okolišnoj.
Nova Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) vrlo jasno propisuje da se poduzeća moraju pozabaviti dubinskim snimanjem svojih utjecaja na okoliš, ali i na ljude, uključujući i ljudska prava. U zahtjevima Europskog standarda za izvješćivanje (ESRS) čije usvajanje očekujemo sredinom godine, uključeni su vrlo složeni zahtjevi za provjeru utjecaja, postojanje strateških planova te dokaza o uključenosti društvenih kriterija u poslovanje poduzeća.
Prirodni je instinkt poduzeća da se opiru novim regulativama jer ih smatraju teretom i nametnutim obvezama s kojima su, naravno, uvijek povezana povećana ulaganja u financijske, ljudske i vremenske resurse. Možemo li, u ‘eri održivosti‘, regulatorne zahtjeve ipak promatrati i kao veliku priliku za ubrzanje razvoja otpornosti poslovanja, konkurentnosti i dugoročne održivosti naše organizacije?
Društvena komponenta se oslanja na tri stupa našeg vrijednosnog lanca: održivost radne okoline koja uključuje i dobavljački lanac, održivost u odnosu s kupcima ili korisnicima te održivost zajednica u kojima poslujemo, s naglaskom na osiguranju ekonomske održivosti. Regulativa predviđa obvezu dubinske provjere o tome kako se odnosimo prema ljudskim pravima u svim tim segmentima.
U društvima ‘zapadnog kruga‘ smo skloni zaključiti da u našem društvu i organizaciji nemamo problema s ljudskim pravima. Međutim, poduzeća koja su se do sada upustila u ozbiljnu izradu društvene ili ‘S‘ komponente ESG strategije već su u GAP analizi mogla utvrditi da postoje ozbiljne ‘rupe‘ u svim segmentima – od politika i procedura koje koriste, preko uključenja u poslovne strategije do primjene u praksi, prikupljanja podataka ili nadzora u cijelom lancu vrijednosti.
Princip ‘mi sve radimo u skladu sa zakonom‘ više nije ni približno dovoljan. Odgovornost i održivost poduzeća se očituje u tome kako uistinu provjeravamo naše utjecaje, a posebno negativne utjecaje, te što poduzimamo za unaprjeđenje društveno odgovornih odluka i poslovanja.
Dubinsko snimanje društvenih utjecaja te izrada GAP analize na kojima moramo temeljiti našu ESG strategiju nije jednostavan posao niti je bezbolan za organizacije. On traži vrlo visoku razinu razumijevanja i svijesti o utjecajima na ljudska prava i dobrobit ljudi, složene analize te otvorenost Uprava prihvaćanju odgovornosti organizacije za te utjecaje. U konačnici, i sposobnost za transparentno izvješćivanje. A izvijestiti o održivosti i utjecajima više nećemo moći bez cjelovite ESG strategije. Pristupimo li tim pitanjima na vrijeme i predano, našoj organizaciji možemo omogućiti dublje razumijevanje vlastitih utjecaja, produbiti naše odnose s dionicima te unaprijediti naše prakse u radnoj okolini, vrijednosnom lancu, razvoju proizvoda i korporacijskoj odgovornosti.
Rezultati mogu biti uistinu značajni: jača sposobnost privlačenja i zadržavanja kvalitetnih zaposlenika, uspješnije upravljanje rizicima, povećana tržišna konkurentnost i jači kapacitet za inovacije.