Ususret ovogodišnjem Liderovom 12. Danu velikih planova, s jednim od naših najistaknutjih zananstvenika odlučili smo napraviti opsežan razgovor kojim bi se dotaknuli svih pitanja relevatnih za epidemiju koronavirusa, tim više što će Gordan Lauc biti jedan od sudionika najvažnijeg poslovng skupa u regiji koji će se održati 23.rujna na Zagrebačkom velesajmu.
S obzirom na to da će mnogi planovi ovisiti i o kretanju pandemije uzrokovane koronavirusom na konferenciji će u razgovoru jedan na jedan svoje viđenje i smjer kretanja pandemije dati i Gordan Lauc koji zajedno s Liderom dijeli optimističan stav glede pandemije.
Kako je intervju uistinu dug i detaljan, jedan dio odlučili smo objaviti na internetu, dok se ostatak može pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.
Bi li se moglo reći da ste optimistični sve u svemu?
Optimističan sam jer vjerujem da će se do proljeća virus toliko proširiti da će priča biti gotova, ali je zato pitanje koliko će ljudi umrijeti tijekom zime. Treba napomenuti da ne znamo koliko je ljudi u Hrvatskoj trenutno zaraženo. Nije nemoguće da je to jedan ili više posto populacije, što znači da će dio ljudi koji ionako umiru biti zaraženo koronom. U Hrvatskoj dnevno umire oko 150 ljudi, što statistički gledano, znači da uz zaraženost od jedan posto, jedan do dva čovjeka dnevno umru zaraženi virusom, ali bi ionako umrli. Ovi sadašnji brojevi su zapravo očekivani.
Čini se kako je epidemija uzrokovala eksploziju pseudoznanosti, odnosno bezbroj nagađanja i pogađanja iz stručnih izvora.
- Većina toga zapravo nije pseudoznanost. Znanost funkcionira na temelju puno aproksimacija i većina pokusa ne nudi apsolutne zaključke, nego daje djelomičnu informaciju koja se onda sklapa s nekim drugim informacijama dok se ne dobije znanstvena istina. U ovoj je situaciji postojao toliki pritisak za dijeljenje informacija da su te parcijalne informacije počele dolaziti u javnost, ali i utjecati na odluke političara. Neke su informacije bile točne, neke nisu, pogotovo su bile opasne ekstrapolacije koje smo radili i radimo jer jedan mali parametar može odvesti stvar u potpuno pogrešnom smjeru. Ne bih to nazvao pseudoznanošću, nego prirodnim procesom dolaženja do znanstvene istine. Meni se čini da su političari počeli puno više uvažavati znanstvenike nakon što su uvidjeli da ne razumiju dovoljno, što mislim da je dobra stvar. Ugodno sam iznenađen našom vladom i njenim povjerenjem u znanstvenike.
Imamo dva problema. Prvi je da su neki znanstvenici, poznat je primjer Velike Britanije, izašli s iznimnom crnim prognozama dobivenima iz računala, a drugi da se niti sami znanstvenici ne mogu dogovoriti oko osnovnih stvari.
- Italija je u ožujku od nekoliko mrtvih, došla do preko 500 mrtvih dnevno u roku od nekoliko tjedana. Tada nitko nije znao hoće li tih 500 za tjedan dana biti tisuću ili 20 tisuća i tada je nastupila globalna panična reakcija koju se može razumjeti. Veći dio svijeta je odustao od drastičnih mjera i odlučio živjeti s virusom koji nije toliko strašan da zahtjeva zaustavljanje gospodarstva i života općenito. Ako se ponove brojke iz zime, to je onda problem i pitanje je treba li pričekati cjepivo, premda ono možda i ne dođe.
Stav o stožeru?
Stožer ima iznimno nezahvalnu ulogu zato što mora na temelju velikog broja nepouzdanih podataka donositi nekakve odluke i mjere i ispunjavati nerealna očekivanja. Kad vidimo kako neke druge stvari funkcioniraju u ovoj državi, Stožer funkcionira fantastično. Sigurno je bilo pogrešaka i nesnalaženja, sigurno se neke stvari moglo napraviti bolje, ali u kontekstu naše države mislim da je Stožer napravio solidan posao i da im se ne može puno prigovoriti. Na kraju krajeva, u prvom smo valu prošli bez većih problema, iako nam je susjed Italija, a imali smo i sezonu kakvu nitko nije očekivao, osim možda mene koji sam to najavio još u travnju, i sad trebamo vidjeti kako će ova sljedeća faza proći.
Čini li vam se ta cijela konstrukcija dobrom ili je možda logičnije imati vladu koja izravno donosi pravila na temelju savjeta Znanstvenog savjeta koji uostalom postoji?
Stožer je definiran zakonom i na njegovom čelu je ministar unutarnjih poslova, tako da je Stožer tijelo vlade. On je vrlo jasno definiran kao političko tijelo. Mislim da pojam politike ne mora nužno biti negativan, iako kod nas jest, ako se politika odgovorno ponaša i brine da država funkcionira.
Ali zašto onda trebate nekakvo paratijelo ako imate već vladu koja može donositi odluke na temelju stručnog Savjeta koji postoji? Čemu dupliciranje?
Mislim da je Stožer nešto što je definirano zakonom u situacijama epidemija. Sigurno da se to moglo i bez Stožera s drugačijim zakonom, pa bi imali vladu i neko operativno tijelo. Sjetimo se da su nam u ožujku članovi Stožera bili heroji koji su spasili državu od epidemije. Nije bilo puno mrtvih i svi su se počeli pitati zašto, tako da bi stožeru situacija valjda bila zahvalnija da smo došli na pet tisuća mrtvih. Toliko smo dobro zaustavili epidemiju da su se ljudi pitali postoji li uopće epidemija, ali situacija u Italiji i New Yorku je zaista bila strašna. Pretpostavljam da je razlog zima i oni su tada vjerojatno imali zaraženih 20, 30 posto populacije i počeli su se odjednom pojavljivati teško bolesni ljudi u velikim brojevima.
Doduše, pitanje je i jesu li tada bili adekvatno iskorištenih svi kapaciteti sustava. Dojam je da se zaražene uglavnom raspoređivalo u mali broj zdravstvenih institucija, zbog čega je i došlo do kaosa. Mi i sada vozimo zaražene u Hrvatskoj na tek nekoliko lokacija.
Problem je što morate zaštititi zdravstveni sustav od zaraze, a istovremeno u njega uvoditi ljude koji su zaraženi. Ako se virus proširi po bolnici, pobit će puno pacijenata, tako da to nisu baš jednostavne stvari. Ne možete zaustaviti sve bolnice zbog ovoga, a i znate kako su tretirali takve pacijente, praktički u svemirskim odjelima. Lako je gledati unazad i reći da se nešto moglo bolje. Strašnije je u svemu tome što nitko u Europi nije priskočio Italiji u pomoć jer su se svi bojali da će njima nedostajati liječnika, lijekova i aparata. I sad to rade, države se zatvaraju i prebacuju odgovornost na druge. Nama su bili krivi Srbija i BiH, Austrijancima i Nijemcima mi, a svi smo u početku bježali od Kineza.
Treba li uopće razmišljati o daljnjim zatvaranjima?
U ovom trenutku apsolutno ne treba ništa pooštravati dok nam se značajno ne poveća broj zaraženih. Ako kod nas počne umirati 30 ili 50 ljudi dnevno, trebat će dobro razmisliti što napraviti. Neke od mjera iz ožujka su bile definitivno pogrešne, poput onih propusnica koje su jako komplicirale život građanima. Zabrane rada su isto uvijek vrlo osjetljive i ako će država to opet raditi morat će nekako kompenzirati gubitke zatvorenima. Mi još uvijek ne znamo kako učinkovito zaustaviti širenje ovog virusa jer, kako sam rekao, Čile i uz vrlo restriktivan lockdown ima tisuće zaraženih tjednima. Trebat će nešto poduzeti ako se broj mrtvih osjetno poveća, ali ja se nadam da do toga neće doći zato što mislim da nas se dosta već zarazilo i da smo možda time odradili val koji bi nas udario ujesen. Danas zaista ima puno korone okolo i gotovo svi znaju nekoga tko je zaražen. Jesam protiv lockdowna, ali treba paziti, primjerice nošenjem maski čiji sam ja veliki pobornik. Zaista nije toliki problem staviti masku.