Briga za psihičku dobrobit studenata i nastavnika treba biti visoko na agendi prioriteta visokih učilišta, u uobičajenim okolnostima, a kada su u pitanju izvanredne okolnosti, taj segment upravljanja dobiva dodatno na važnosti.
Uporište ovoj tezi nalazimo u istraživanju iskustva studiranja tijekom pandemije koronavirusa i socijalne izolacije u Republici Hrvatskoj koje je na razini države provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje tijekom lipnja i srpnja 2020. godine. Sudjelovali su studenti i djelatnici visokih učilišta iz čitave Hrvatske, čiji su odgovori bili u potpunosti anonimni.
Kroz tematske cjeline: tehnološki uvjeti studiranja u online okruženju tijekom izvanrednih okolnosti, kvaliteta izvedbe online nastave, kvaliteta podrške studentima, ocjenjivanje, opterećenje studenata i socijalno-psihološki aspekti poučavanja u online okruženju predstavljeni su izazovi tijekom studiranja i rada u izvanrednim okolnostima te poželjni oblici potpore visokih učilišta i drugih tijela koja u sustavu visokog obrazovanja mogu utjecati na donošenje politika i mjera.
U ovom ćemo se članku osvrnuti na procjene studenata i nastavnika o socijalno-psihološkim aspektima poučavanja u onilne okruženju tijekom izvanrednih okolnosti.
Epidemiološka situacija u državi je izazovna, što je posebno značajno za glavni grad Hrvatske, Zagreb, koji broji i najviše visokih učilišta i najviše studenata. Zbog ovakvih prilika velik dio visokih učilišta izvodi tzv. hibridni model nastave, odnosno kombinaciju klasične nastave uživo i online nastave ili isključivo nastavu na daljinu. Gledajući rezultate istraživanja, većina sudionika istraživanja smatra kako je online nastava primjenjiva za prenošenje teorije, no kada je riječ o praktičnoj nastavi, različitim oblicima vježbi, umjetničkim studijima i slično, nastava na daljinu nije primjenjiva ili, ako je to jedini način za njezino izvođenje, zahtijeva modifikacije.
Isto tako, većina ispitanika iz obje kategorije, smatra da je izravni kontakt nezamjenjiv i da se ne može kompenzirati pomoću online platformi. To se posebno odnosi na studente prve godine kojima je upoznavanje sa studijem i njegovom infrastrukturom, kolegama i nastavnicima posebno važno kako bi im se olakšala tranzicija i prilagodba na visokoškolski sustav obrazovanja te kako bi stekli osjećaj pripadnosti visokoškolskoj zajednici.
To je zasigurno jedan od razloga zbog kojeg je sveukupna psihička dobrobit tijekom studiranja u virtualnom okruženju za 40 % studenata koji su sudjelovali u istraživanju i 41 % nastavnika bila puno manja i manja nego prije karantene. Teško je jasno razgraničiti koji dio (ne)zadovoljstva proizlazi iz okolnosti kao što su izolacija, pandemija, financijska kriza i slično, a koji dio iz činjenice da se, umjesto klasične nastave, izvodila nastava na daljinu.
Polovina studenata (50 %) i gotovo isto toliko djelatnika visokih učilišta (44 %) odgovorilo je da su se tijekom studiranja u virtualnom okruženju osjećaji tjeskobe i/ili depresivnosti javljali više i puno više nego prije karantene. Ovi podaci ne iznenađuju, s obzirom na to da je situacija u kojoj su našli bila neočekivana, nepoznata i neizvjesna. Tako jedan od nastavnika/ca navodi da se pojavljivala određena zabrinutost, neizvjesnost, zamišljenost, strah od budućnosti; bilo je i nesnalaženja na psihičkoj osnovi - burnih reakcija, povišenog glasa radi osoba koje se ne drže uputa, prozivanja onih koji su neodgovorni, narušavanja društvene komunikacije.
Razina stresa i obaveza je bila puno veća nego u normalnim okolnostima i profesori nam to nisu nikako olakšali, navodi student/ica u svom odgovoru te dodaje: većina nas nije se ni pomaknula od knjige i laptopa jer to nije nikako bilo moguće i cijelo iskustvo je bilo traumatično i u svijetu, a i na fakultetu.
Stoga se važnom pokazala potreba za podrškom nastavnika i visokog učilišta samim studentima. Oko trećine studenata smatra da je podrška studentima bila slabija nego prije karantene, s čim se slaže manji broj nastavnika. Ovaj se nalaz može razumjeti ako u obzir uzmemo činjenicu da je većina nastavnika uložila značajan trud kako bi sav nastavni sadržaj u vrlo kratkom roku prilagodila online modelu te je tijekom rada od kuće, gdje se gube granice između radnog i slobodnog vremena, bila dostupna studentima u najrazličitija doba dana kako bi odgovarali na pitanja, davali pojašnjenja, održavali konzultacije i sl.
No, podrške, pogotovo u ovako izmijenjenim i nepoznatim okolnostima nikada ne može biti dovoljno, pa je ovo mogući razlog različite percepcije studenata i nastavnika. To potkrjepljuje i izjava studenta/ice koji kaže: potrebno je razumijevanje i podrška profesora; individualni pristup je najvažniji sada kada smo ostali bez face-to-face kontakta. Nastavnici također smatraju da je izostala i odgovarajuća podrška njihovu radu: osim anketnih istraživanja na ovu temu, nije bilo nijednog oblika pružanja podrške nastavnicima u smislu njihove psihološke dobrobiti, navodi u svom odgovoru jedan od nastavnika/ca.
Kada je u pitanju opterećenje studenata tijekom online nastave, nešto više od polovine studenata (56 %) smatra da je opterećenje bilo veće i puno veće nego prije karantene. Da je bilo isto, smatra 23 %, a puno manje i manje smatra 18 % studenata. Nastavnici opterećenje procjenjuju nešto drugačije: 38 % njih smatra da su studenti tijekom karantene bili opterećeni u istoj mjeri kao i u prethodnom razdoblju, 20 % ih smatra da su bili manje, a 34 % navodi da su bili više ili puno više opterećeni.
Sustavno se u navodima studenata spominje veliko opterećenje samostalnim radom. S jedne strane, dobar dio nastavnika odlučio se za povećan broj zadataka (problemskih, istraživačkih, projektnih i sl.) kako bi nadomjestio umanjene mogućnosti održavanja praktičnih vježbi i terenske nastave, a s druge kako bi kontinuiralo pratili rad i napredovanje studenata. Naravno, ovakav način studiranja i vrednovanja studentskog postignuća uspješan je uz puno nastavničke podrške i što je moguće više individualiziran pristup. To povećava i opterećenje nastavnika, a u uvjetima velikih studijskih grupa s velikim brojem studenata i nastavničkog rada od kuće dovodi do velike opterećenosti obiju strana.
Iz navoda studenata u istraživanju može se vidjeti velik broj pohvala nastavnicima u pogledu redovitog održavanja i organizacije online nastave, poticanja studenata tijekom nastave na interakciju, dostupnosti za konzultacije, davanja povratnih informacija studentima i sl. ali isto tako i kritika na pojedine nastavnike u pogledu svih ovih aspekata.
Zbog svega ovoga velik dio studenata i nastavnika ukazuje na potrebu za psihološkom podrškom za vrijeme izvanrednih okolnosti te usvajanjem vještina nošenja s razdobljima anksioznosti. Potrebno je više razumijevanja nastavnika za potrebe studenata, ali i obrnuto – studenti bi trebali uzeti u obzir i ograničenja s kojima se susreću nastavnici. Fakultet mora brinuti o fizičkom i psihičkom zdravlju svojih studenata i poštedjeti ih u kriznim situacijama svega onoga što nije prijeko potrebno, smatra jedan od studenata/ica.
Na pitanja - kakve će posljedice donijeti razdoblje pandemije, hoće li se odraziti na stečena znanja i vještine studenata, hoće li se odraziti na psihičko i fizičko zdravlje studenata i nastavnika - nemoguće je dati precizan odgovor. No ako je suditi po provedenom istraživanju, psihološka dobrobit je narušena, a potreba za sustavnom podrškom u nošenju sa stresnim situacijama poput izolacije jasno je artikulirana. Stoga će u idućem razdoblju biti potrebno osigurati kvalitetnu institucionalnu brigu za studente i nastavnike koja će podrazumijevati i mogućnost psihološkog savjetovanja, ali i prijeko potrebno razumijevanje za pojedinačne situacije studenata i nastavnika.