Prije kojih devet godina, američka je nezavisna scena u svijet pustila prilično originalnu i dirljivu komediju/dramu u kojoj holivudski lomitelj srdaca Ryan Gosling glumi Larsa, introvertiranog mladića koji za sitne novce preko interneta nabavi djevojku. Njegova se obitelj nemalo iznenadi kada sazna da je Bianca, brazilska misionarka u invalidskim kolicima, zapravo obična lutka na napuhavanje s kojom Lars razvija odnos kao da je žena od krvi i mesa.
Njegova psihoterapeutkinja obitelji sugerira da bi i oni trebali nastaviti s negiranjem i ponašati se prema Bianci kao prema stvarnoj osobi sve kako bi Larsu pomogli da se otvori prema društvu. I zaista, Larsu Bianca izliječi traume, pomogne mu u ostvarivanju socijalnih kontakata i pretvori ga u mnogo bolju, pa čak i ‘normalniju‘ osobu. Ta gorko-slatka bajka o snazi privida ima sretan svršetak. Tu ljubav, pa makar i prema neživom stvoru, liječi sve boli. Premda su scenaristi filma ‘Lars ima curu‘ vješto opravdali potonju tezu, zaista je teško povjerovati da bi se priča tako odigrala i u stvarnom životu. No ako je suditi prema trendovima, ponajprije u svijetu tehnologije i ljudskih odnosa, uskoro će se vidjeti je li takvo što uopće moguće. Sve će više Larsova imati svoju Biancu, i to njenu, malo je kazati, unaprijeđenu verziju. Termine poput robotizacije, proširene i virtualne stvarnosti sve češće čujemo i u seks-industriji, koja na tržište izbacuje sve više proizvoda i usluga koji imitiraju stvarnost.
Nevjerojatno, ali kažu da će do 2050. seks s robotima postati posve uobičajena stvar, gotovo jednako normalna kao i seks sa stvarnim osobama. Pojednostavljeno i brutalno rečeno, vaša će se djeca ševiti s robotima. I u tome uživati. Prema izvještaju Budućnost seksa, robofilija ili ljubav prema robotima rast će kako bude napredovala tehnologija. Dakle, neće biti samo pitanje učestalosti upotrebe robota ili, za siromašnije, lutki na napuhavanje s nešto boljim performansama nego postojeće, već će se narod (posebno muškarci, naravno) vezati za svoje magične igračke do te mjere da će to općenje biti posve normalno i prirodno (nešto kao što im je sad masturbacija, pretpostavljam).
U idućem će se desetljeću muškarci i žene navikavati na taj svijet artificijelne inteligencije bilo da im u postizanju seksualnog užitka pomažu napredna seksualna pomagala (ili ‘nosiva‘ tehnologija) ili pornografske stranice koje omogućavaju korisnicima da ‘skroje‘ cyber-partnera (avatara) po želji. Nakon što im postojanje takvih proizvoda i usluga koji zaista nalikuju kao da su upravo izašli iz filma Her (ako niste pogledali, pogledajte!) postane posve uobičajeno, ‘mainstream‘, lakše će prihvatiti i te čuvene robote. Seksualni roboti iz ne tako daleke budućnosti drastično će se razlikovati od postojeći plastičnih lutaka s licem koje je u vječnom čuđenju. Oni će zaista nalikovati na ljudska bića, a zbog činjenice da će uvijek uživati u seksu, bez obzira na to kakav on bio, lako će se uvući pod kožu. Jasno, titraju ego. Za sve one koji misle da je taj scenarij nemoguć i da mu je zaista mjesto u filmovima SF žanra, neka uzmu u obzir podatak da se već sada, dok čitaju ove retke, u tvornicama diljem svijeta ‘izbacuju‘ te hiperrealistične seksi lutke koje mogu namigivati, brbljati, a uz to biti beskrajno zadovoljne seksualnom performansom partnera. Njihova cijena? Prava sitnica – 14 tisuća funti za limeni užitak.