Piše: Hrvoje Balen, suosnivač Algebre
Brojimo goste na granici, veselimo se povećanoj potrošnji u dućanima i restoranima koje prikazuje fiskalizacija te svi u jedan glas slavimo pobjedu nad Grcima, Turcima i Španjolcima u ovogodišnjem turističkom višeboju.
Naš turizam je zaista međunarodno konkurentan, a kad malo objektivnije sagledate niti Hrvatska ima zanimljiviju i čišću obalu od Grčke, niti nudi kvalitetniju uslugu od Turske, niti ima povijest i gastronomiju zanimljiviju od Italije, niti je jeftinija od Španjolske… Riječ je de-facto o jedinoj gospodarskoj grani koja ima poseban status. Upravo taj status je doveo do toga da se u nekim brojkama hrvatski turizam može mjeriti sa svjetskim velesilama, ali s druge strane i da je postao faktor o kojem apsolutno sve ovisi i u kojem sve na kraju završava.
Turizam ima bezuvjetnu potporu svakog ministra financija, ministra gospodarstva, ministra rada, ministra prometa, ministra turizma, premijera ili predsjednika pa se takvim zajedničkim naporom očigledno rezultat može i postići. To nije tek rezultat nekog talentiranog pojedinca, već posljedica praćenja svjetskih trendova i konsenzus u donošenju odluka:
- Paušalni porez na iznajmljivanje turističkih ležajeva je minimalan
- Uvedene su posebno niske stope PDV-a na smještaj i posluživanje hrane
- Ne postoji porez na nekretnine/imovinu
- Prodaja apartmana ili kuća za iznajmljivanje opterećuje se tek minimalnim porezom na promet
- Čak i u kvotnom sustavu, zapošljavanje stranaca za poslove u turizmu je bilo oduvijek pojednostavljeno i poticano zasebnim kampanjama i manifestacijama
- Javno financirane prekvalifikacije za konobare, kuhare, barmene ili wellness terapeute čine pred sezonu jedan od značajnih zadataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
- Pojedinac koji ima status 'stalnog sezonca' dobiva cijele godine iz proračuna određenu naknadu i plaćena davanja, koje su više nego što imaju nezaposleni
- Kreirani su ciljani zakoni koji potiču investicije u turističku infrastrukturu
- Kroz posebni namet tzv. članarinu u turističkim zajednicama gotovo sve tvrtke moraju uplaćivati novac za promociju hrvatskog turizma na stranim tržištima, koje se provodi kroz zasebnu zajednicu/agenciju
- Specijalizirano ministarstvo brine se da se regulira kategorizacija i razina, da turizam ima kontinuiranu koordinaciju sa svim ministrima, ali i da turističke tvrtke imaju direktni odnos s Vladom
Infrastrukturne investicije izgledaju još bolje:
- Ministarstva osiguravaju EU novac mjestima i gradovima da izgrađuju predimenzioniranu kanalizacijsku i vodovodnu infrastrukturu da bi se izdržale dvomjesečne 'špice' sezone kad u malim mjestima boravi i do 20 puta više ljudi nego stanovnika
- Mreža autocesta je izgrađena da se njima mogu koristiti turisti – izvan sezone su uglavnom prazne
- Aerodromi i marine su izgrađeni većinom javnim novcem i u funkciji privlačenja gostiju veće kupovne moći
- Kulturne manifestacije i održavanje spomenika dobivaju obilate potpore, kako bi bile u turističkoj funkciji
Čak je i jedna od glavnih argumentacija za uvođenje eura i ulazak u jedinstveni 'schengenski' prostor upravo – poboljšanje turističkog iskustva!
Na pisanje ovog teksta motiviralo me nekoliko stvari. Jedna je ovoljetna rasprava s ljudima iz ICT sektora i jednim uvaženim urednikom poslovnog medija. Druga je moja poslovna i osobna frustracija s činjenicom da i nakon korona krize nastavljamo sa strategijom razvoja metodom 'stavi sve na turizam i nastavi po starom', umjesto da krenemo u brzu diverzifikaciju gospodarstva.
Postoji li razlog zašto se iskustva stečena u razvoju ove gospodarske grane ne bi iskoristile za sustavni i smisleni razvoj barem jednog sektora s velikom dodanom vrijednosti, uz turizam koji nam je suđen?
Naime, ako pogledamo ICT sektor zadnjih deset godina, on raste po iznimno velikim stopama u prihodima, dodanoj vrijednosti i broju zaposlenih. U prošloj, zaista iznimno kriznoj 2020. godini, za razliku od turizma koji je drastično pao, on je i opet narastao. Prema svim dosadašnjim pokazateljima i informacijama s terena, 2021. će biti značajno bolja jer je digitalna transformacija u srcu svih svjetskih reformi i strategija velikih kompanija na tržištima gdje hrvatske ICT firme tradicionalno dobro posluju. Za turizam ćemo biti sretni ako na godišnjoj razini završi u minusu od desetak posto.
No, zaista bismo trebali postati objektivni i reći da se nalazimo na prekretnici jer koliko god da je hrvatski ICT sektor odličan u odnosu na druge grane gospodarstva – on je tek ozbiljan potencijal za razvoj koji bi Vlada trebala prihvatiti kao jedan od svojih dugoročnih projekata. Početkom ove godine analizirao sam podatke o veličini i rastu ICT sektora/industrije drugih EU članica. Činjenica je da su hrvatske stope rasta ICT sektora, otprilike negdje u sredini ljestvice, međutim s obzirom da smo u većini drugih gospodarskih tema pri samom EU dnu, ovo je jasan indikator da su tehnološki poduzetnici napravili ogroman iskorak i da je vrijeme da se prepozna i iskoristi taj potencijal kroz stratešku podršku.
Sve što je stvoreno do danas u hrvatskom ICT sektoru uglavnom nema sustavnu potporu da izađe iz okvira talentiranih pojedinaca. Zato se prisjetite kako su završili hrvatska košarka, rukomet, atletika ili kanu jednoklek kad su se povukli talenti, a sustav nije na vrijeme podupro stvaranje novih trenera i talenata. Nažalost, ako se slično ne pristupi iskorištavanju potencijala ICT sektora, najveći dio profita firmi i novaca iz prodaje udjela u kvalitetnim ICT firmama će završiti u državno poticanom turizmu. Investicije u strukturirani turizam nisu nikako loše, međutim pitanje je kakva radna mjesta će takva ekonomija trebati, kakve prilike će od toga imati mladi iz npr. Slavonije, Siska, Petrinje pa čak i Zagreba? Također, znajući da svugdje u svijetu turistički sektor stvara realtivno malu dodanu vrijednost – hoćemo li imati dovoljno za zdravstvo i mirovine naše sve starije populacije?
Nastavi li se zanemarivanje ICT sektora, kroz deset godina u Hrvatskoj bi mogao ostati samo određeni broj usitnjenih tehnoloških firmi koje će se kroz servisne poslove za projektne naručitelje razvijati sporije od prosjeka tranzicijske EU ili Srbije te određeni broj obrtnika/'freelancera' kojima će biti prihvatljivo voditi polagani, mediteranski život i raditi za strane tvrtke plaćajući.
Po uzoru na sve što je napravljeno za hrvatsko 'turističko čudo', sljedećih sedam godina bi mogle biti vrijeme kad će se postaviti ozbiljni temelji barem još jedne ili dvije gospodarske grane koje će donijeti ravnotežu i sigurnost hrvatskom gospodarstvu, a ponajviše običnim ljudima. Uzmimo gore navedene natuknice što je sve napravljeno za turizam pa napravimo zajedno sličnu shemu i pokazatelje za strukturni razvoj ICT sektora u kojem bi fokus trebao biti na: zadržavanju i privlačenju značajnog broja digitalnih profesionalaca, naglasku na poticanje proaktivnog izvoza softvera i usluga, poticanju istraživanja i razvoja proizvoda, usavršavanju, internacionalizaciji sveučilišta i cijelog visokog obrazovanja, niskim opterećenjima rada i uvođenju reda u načine prihodovanja, poticanju investiranja u start-up tvrtke od strane pojedinaca, pravnih subjekata i institucija, posebnim zakonskim rješenjima kojima bi se poticala istraživanja novih tehnologija u gospodarstvu, brendiranju Hrvatske i združenim programima stranih investicija.
Pred nama je izrada nove Strategije pametne specijalizacije gdje je za sada ICT samo horizontalna grana, ali i stotine milijardi kuna iz strukturnih EU fondova namijenjenih razvoju i reformama hrvatskog gospodarstva kojima bi se moglo puno navedenog pokrenuti s mrtve točke.