Investicijski planovi olakšavaju ostvarivanje financijskih ciljeva

Ne može se znati što donosi budućnost, ali barem joj se financijski može doskočiti pravodobnim promišljanjem o štednji i ulaganjima. U tome pomaže investicijski plan kojim se određuje u što će se ulagati i koliko dugo ovisno o prihodima. Rizik se nikako ne može izbjeći, a kako bi mu se doskočilo, svaki početnik pri izradi investicijskog plana mora znati prvo pravilo ulaganja da raznovrsnija imovina u portfelju nosi manji rizik od portfelja s jednom ili dvije vrste imovine.

Voditelj prodaje, marketinga i odnosa s javnošću u Erste Asset Managementu Ozren Iljadica ističe da investicijski plan treba prihvatiti i iskoristiti kao alat za lakše planiranje osobnih financija. Većina ljudi uglavnom nema veliku financijsku naobrazbu, što je Iljadici razumljivo, a i promjene kojima smo svjedoci još nisu ni opisane u financijskim udžbenicima i o njima se ne uči na fakultetu. Investicijski plan može pomoći u podizanju financijske pismenosti, a Iljadica preporučuje potražiti pomoć u specijaliziranim financijskim institucijama, prije svega investicijskim društvima i bankama.

– Investicijski plan treba iskoristiti kao alat, način ili sredstvo ostvarivanja dugoročnih financijskih ciljeva s pomoću nadziranih proizvoda, kao što većina Europljana štedi i stvara svoje bogatstvo desetljećima. Nekad se uglavnom odvajao dio plaće u štednju koja je nosila kamate, no kamatne stope već su dugo niske i tako će, vjerojatno, i ostati još neko vrijeme. U takvim uvjetima financijske ciljeve moguće je ostvariti dugoročnim ulaganjem u vrijednosne papire, u vlasništvo kompanija koje inovacijama stvaraju nove proizvode ili novu vrijednost i profitabilne su. To je bit investicijskog plana. Nema ulaganja koje ne nosi neki rizik. Čak i ako se novac čuva na računu, postoji rizik od umanjenja vrijednosti zbog inflacije. Jedan od mogućih načina zaštite od inflacije jest ulaganje u dionice kompanija jer one prilagođavaju cijene proizvoda i usluga inflatorno prilagođavajući cijene ili podižući ih i zahvaljujući tomu ostvaruju potencijalno veće prihode i potencijalno veću profitabilnost – opisuje Iljadica.

Metoda prosječnog troška

Upozorava ipak da u ulaganju ne zarađuju baš svi, pa neke kompanije propadnu, neke stagniraju ili ne stvaraju profit, zbog čega je prije ulaganja dobro upoznati se sa svim rizicima, potanko opisanima u prospektu svakog investicijskog proizvoda ili u ključnim informacijama za ulagače. Dugoročno se ulaganje, dodao je, smatra rizičnijim od kratkoročnoga jer nije lako predvidjeti sve trendove ili promjene u društvu i na financijskim tržištima na dulji rok, pa je jedan od načina kontrole rizika ulaganje na temelju investicijskog plana.

– Osnovna je metoda ublažavanja rizika metoda prosječnog troška, pri čemu se u duljem razdoblju manjim a redovitim uplatama od, primjerice, 500 kuna mjesečno ili više, recimo 5000 kuna, može ulagati u fond po izboru. Ulaže se automatski, na određeni datum svakog mjeseca trajnim nalogom, odnosno kupuju se udjeli u fondu po cijeni koja je trenutačno na snazi. Budući da se cijene vrijednosnih papira mijenjaju svakodnevno, i to ovisno o instrumentu ulaganja, promjene mogu biti veće ili manje. Pri svakoj uplati stječe se više ili manje udjela u nekom fondu; katkad će se jednak udjeli moći kupiti jeftinije, katkad skuplje. Tijekom duljeg razdoblja cijene su manje ili više volatilne, odnosno odstupaju od realne vrijednosti – iznosi Iljadica.

Negativna i pozitivna iskustva

Fleksibilnost ulaganja, smatra, omogućava uplate manjih iznosa na svjetska tržišta uz minimalne troškove ulaganja, jednostavnost i dostupnost proizvoda, kao i najveću likvidnost jer je novac vrlo brzo dostupan ako se ulagač odluči na prekid investicijskog plana. Prema Iljadičinu mišljenju, pri ugovaranju nekih drugih dugoročnih investicijskih proizvoda na tržištu ima dodatnih troškova zbog prekida ugovora ili drugih restrikcija u dostupnosti sredstava, što u investicijskom planu nije slučaj.

– Treba obratiti pozornost na to da je investicijski plan samo način ili alat za investiranje, neovisno o iskustvu, financijskoj situaciji ili kretanjima na tržištu, ali i vrlo je uspješan, efikasan i s minimalnim troškovima. Također, ako je ulagač početnik na tržištu, s pomoću investicijskog plana može steći iskustvo, ali smatram da virtualni portfelj ne može pružiti realnu sliku u investiranju. Prema mojim informacijama, virtualnim portfeljima koriste se i pružatelji ultrarizičnih kompleksnih proizvoda kako bi ih što više približili potrošačima. U razgovoru s takvim potrošačima stekao sam dojam da im takvi virtualni modeli nisu puno pomogli u realnom životu jer su izgubili novac. Dakle, oprez! – upozorava Iljadica.

Različiti oblici imovine

Ideja o upravljanju osobnom imovinom koja se sastoji od nekretnina, zemljišta, štednje u bankama i investicija na tržištima kapitala zasniva se na cjelovitom pogledu na tu imovinu, ističe Mladen Miler, voditelj prodaje i razvoja proizvoda u OTP Investu. Primjećuje da je ulaganje na tržištima kapitala kod nas manje zastupljen oblik ulaganja, ali dobro isplaniran portfelj trebao bi sadržavati različite oblike imovine jer su u pravilu portfelji s više vrsta imovine stabilniji i manje rizični od portfelja koji su izloženi samo jednoj ili dvjema vrstama imovine. U Hrvatskoj se, naglašava, za razliku od skandinavskih zemalja preferira ulaganje u nekretnine te je dosta imovine na a vista štednji.

– Cilj ulaganja može biti kratkoročan poput kupnje kućanskih uređaja, ljetovanja i zimovanja, dodatne edukacije, srednjoročan kao što je kupnja automobila i uređenje stana te dugoročan, koji uključuje štednju za veću mirovinu, školovanje djece ili kupnju veće nekretnine. Ako je riječ o štednji koja će se upotrebljavati nakon odlaska u mirovinu, primjerenije je dugoročnije i rizičnije ulaganje koje može ostvariti povrat. Kupnja dionica, udjela u mješovitim i dioničkim investicijskim fondovima i dobrovoljna mirovinska štednja primjeri su takva ulaganja. Ako je novac potreban u kratkom roku, od šest mjeseci do godine dana, primjereno je ulagati u kratkoročne obvezničke investicijske fondove ili oročeni depozit u banci. Dugoročna štednja i ulaganje disciplinirani su procesi u kojima je najvažnije imati realna očekivanja. Sve to temelj je za izradu investicijskog plana koji podrazumijeva ročnost i toleranciju na rizik, kombinaciju ulaganja u različite financijske instrumente: investicijske fondove, oročenu štednju, dobrovoljnu mirovinsku štednju i životno osiguranje – objašnjava Miler.

Poticanje UCITS fondova

Pogodnosti investicijskog plana, prema njegovu mišljenju, stoga su diverzifikacija uloženih sredstava s manjom rizičnosti cjelokupnog ulaganja, mogućnost manjih obročnih uplata te optimiranje uloga. Pri tome je, kaže, povezanost između većeg rizika i većeg povrata na ulaganje vrlo čvrsta.

– Investicijski fondovi zajednička su imovina ulagača. U posljednjih desetak godina reguliranje rada investicijskih fondova postalo je kompleksnije, a kako bi se ulagači dodatno zaštitili, Europska unija potiče razvoj tzv. UCITS fondova (engl. undertakings for collective investment in transferable securities). Ti otvoreni investicijski fondovi među pravno su najsigurnijim i najtransparentnijim financijskim instrumentima namijenjenim širokom krugu ulagača, prije svega stanovništvu kao malim ulagačima. Dijele se na kratkoročne obvezničke fondove koji ulažu u kratkoročne instrumente tržišta novca, depozite, trezorske zapise s preporukom ulaganja šest mjeseci ili dulje. Mješoviti fondovi ulažu podjednako u dionice i obveznice radi optimiranja povrata i rizika s preporukom ulaganja na dvije godine ili dulje, a dionički ulažu u dionice na domaćem i stranim tržištima kapitala s preporukom ulaganja na tri godine ili dulje. Virtualni su portfelji pak simulacija trgovanja na tržištu kapitala kojom se virtualnim ulagačima omogućuje simulirano ulaganje u vrijednosne papire i upravljanje portfeljom s mogućnošću korištenja stvarnih podataka o cijenama dionica i drugim kretanjima na tržištima. Međutim, simulacija se ne može dokraja poistovjetiti s pravim trgovanjem i okolnostima na tržištu, za koje su potrebna ekonomska i druga specifična znanja, iskustvo u trgovanju i stalno praćenje tržišta kapitala, derivativa i dužničkih vrijednosnih papira te deviznog tržišta, za što mali ulagači u pravilu nemaju mogućnosti – opisao je Miler.

Poučavanje mladih

Zagrebačka banka osmislila je besplatnu uslugu investicijskog savjetovanja 'ZABA Smart Invest'. Važan dio te usluge odnosi se na edukaciju o financijskim instrumentima u razgovoru s bankarom i s pomoću edukativnog materijala 'Važno je znati!'. U sklopu pitanja o poznavanju financijskih proizvoda, prethodnom ulagačkom iskustvu, sklonosti prema riziku ulaganja i horizontu ulaganja banka daje osobnu preporuku za ulaganje unaprijed određenog jednokratnog ili mjesečnog novčanog iznosa. Investiranje je važan dio planiranja vlastite sigurnosti u budućnosti, a posljednji podaci o broju stanovnika govore da mlade osobe ne bi trebale pretjerano računati na fondove generacijske solidarnosti u planiranju mirovine, tvrdi Maja Bešević Vlajo, izvršna direktorica Razvoja i bankarskog ulaganja u Podravskoj banci. Investiranje u investicijske fondove, prema njezinu mišljenju, jednostavno je jer omogućava ulaganje manjih mjesečnih iznosa uz relativno niske troškove. U proteklih nekoliko godina u toj banci imali su mnogo edukacija o investiranju za mlade koji, rekla je, nisu svjesni koliko vrijeme radi za njih i koji se odlični rezultati mogu dobiti dugoročnim ulaganjem manjih iznosa, čak i ako se ulaže uz neku konzervativniju politiku i niže prinose. 

ČITAJTE LIDER U DIGITALNOM IZDANJU