Iznenadio sam se vidjevši da je prosječna plaća za ožujak prema podacima Državnog zavoda za statistiku pala u odnosu na veljaču samo 1,1 posto i iznosila je 6713 kuna. A sjećamo se da je 16. ožujka sve stalo. Ovaj mali pad ponešto skriva, ali kad se malo dublje zaore - dosta i otkriva.
Ožujak je, i uz dva tjedna lockdowna, ipak imao dva radna dana više od veljače. Zato treba usporediti podatke o satnici. A tu se otkriva da je u ožujku sat rada vrijedio 37,74 kune neto, što je čak 9,3 posto manje od satnice za veljaču. E, sad smo već malo bliži pravom stanju.
U tom prosjeku je i državni 'poguranac' od 3250 kuna po zaposlenom, kojeg je dobilo gotovo 500.000 ljudi. Putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u gospodarstvo je ubrizgano više od 1,55 milijardi kuna. To je, zapravo, gotovo petina od ukupno isplaćenih 8,8 milijardi neto plaća. Bez državne potpore situacija bi bila još dramatičnija. Prosječna plaća za koju su poduzetnici sami osigurali novac iznosila bi 5513 kuna, što je punih 1200 kuna manje od isplaćenog. Drugim riječima, poduzetnici su sami uspjeli isplatiti plaće koje su u prosjeku čak 19 posto manje nego u veljači.
I to još nije sve! Kad se mjesečni neto pretvori u satnicu, ispada da su poduzetnici sat rada u ožujku platili nešto manje od 32 kune. U odnosu na satnicu za veljaču, to je pad od deset kuna. E, taj pad od čak 24 posto pravi je ceh lockdowna kojeg su platili poduzetnici za ožujak kroz cijenu rada.
Upravo taj podatak imat će značajne reperkusije za 'novu (ne)normalnost'. Čekamo podatke za usporedbu s travnjem, a za kraj samo jedno 'nagradno' pitanje: znate li koliko je poslodavac smanjio cijenu rada za ožujak u državnom i javnom sektoru?