Uvjeti poslovanja na hrvatskom tržištu, a još manje njegova veličina, više ni u bajkama ne mogu privući velike strane kompanije. No novi strani igrači ne prestaju dolaziti. U posljednjih godinu dana većinom je riječ o kompanijama etabliranima na tržištima na kojima su nastale te koje traže nove mogućnosti rasta i ondje kamo su dosad možda izbjegavale ići. U Hrvatskoj je za njih sve privlačnija mogućnost preuzimanja brzorastućih tvrtki koje su pokazale da se mogu probiti na svjetsko tržište
Prije nekoliko mjeseci objavljeno je da u Hrvatsku ulazi češki Agrofert, tvrtka u vlasništvu (uskoro bivšega) češkog premijera Andreja Babiša, koja se bavi svim i svačim, no prednjači u kemijskoj industriji, proizvodnji gnojiva, poljoprivredi, proizvodnji hrane, šumarstvu, a važan je igrač i u pekarskom te čak medijskom biznisu. Riječ je o jednoj od većih poljoprivrednih kompanija u Europi. Kad se na zemljovidu pogleda Agrofertova prisutnost na Starom kontinentu, jedina je rupa Balkan, no to će se uskoro promijeniti jer je ulaskom na hrvatsko tržište preuzimanjem požeškog Agronoma traži ulaznicu za cijelu regiju.
– Kapitalno ulaganje u Agronom sjajan je početak naše izravne prisutnosti u Hrvatskoj. Agronom je vodeći tržišni igrač na svim područjima svog poslovanja. S obzirom na podudarnost u poslovnom fokusu i strategiji naših grupa uvjeren sam da ćemo zajedno dalje uspješno razvijati tvrtkino poslovanje i jačati njezinu tržišnu poziciju u Hrvatskoj i susjednim zemljama jugoistočne Europe – izjavio je u priopćenju nakon objave preuzimanja Libor Němeček, član Upravnog odbora Agroferta, odgovornoga za spajanja i akvizicije te korporacijske financije.
Veliki nas zaobilaze
Premda se čini da je Hrvatska malo i bremenito tržište naizgled nezanimljivo stranim igračima jer su sve glavne karte podijeljene davnih 90-ih, tijekom pretvorbe i privatizacije, još ima primjera koji dokazuju da to baš i nije tako. Pojedine strane kompanije, ovisno o sektoru u kojem posluju i poslovnim strategijama te poslovnim ciljevima, i dalje promatraju Hrvatsku kao mjesto na kojem iz raznih razloga vrijedi poslovati. Nekima je i to malo tržište zanimljivo jer usluga ili standard kakav nude ovdje ne postoje: jedne zanimaju preuzimanja hrvatskih tvrtki samo kako bi se konsolidirale ili okrupnile, druge kako bi preko preuzete hrvatske tvrtke došle do radne snage, a treće ovdje traže ulaznicu za regiju. Svaka ima svoje razloge za ulazak na neko tržište, ali i odlazak s njega. Malim tvrtkama tu je još kudikamo lakše, no kad su velike u pitanju, njima je teže donijeti odluku o ulasku na naše (ili bilo koje) malo tržište; mnogo će lakše donijeti odluku o odlasku s njega.
– Tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, kad su se zauzimale pozicije na našem tržištu, veliki svjetski igrači osiguravali su svoje mjesto uglavnom partnerstvima s domaćim distributerima; osnivali bi vlastita predstavništva ili zasnivali neki oblik partnerstava s domaćim igračima. U svakom slučaju, išli su na manje rizične modele u zemlji koja je još bila u tranziciji i koja nije bila baš najsigurnija. Nakon tog razdoblja na naše su tržište akvizicijama ulazile uglavnom srednje velike tvrtke, a velike su se pojavljivale samo u slučajevima privatizacija ili preuzimanja najvećih tržišnih lidera poput HT-a, Nikole Tesle, Privredne banke, Zagrebačke banke, Ine i Plive. Hrvatsko tržište ostalo je relativno malo, zato općenito možemo reći da ni danas nijedna velika tvtka neće ući na naše tržište zbog njegove veličine – naglašava Željko Perić, osnivač i izvršni partner Capera, tvrtke specijalizirane za konzalting u projektima prodaje, akvizicija i spajanja (M&A).
Meta zanimljivija od tržišta
Premda se činilo da su veliki koji su namjeravali doći došli i da nova, globalno poznata imena nećemo imati prilike vidjeti u Hrvatskoj, to se u proteklih nekoliko godina itekako promijenilo, i to zahvaljujući tvrtkama koje su počele kao mali, mahom tehnološki startupovi i zadivile cijeli svijet. Iznenadila su nas tako Porscheova ulaganja u Rimac Automobile i Greyp Bikes te zajednička ulaganja u društvo Bugatti Rimac, a ni to nije sve: dobili smo i joint venture Porsche Digitala i Infinuma. Razvoj robota i umjetne inteligencije donijeli su investicije DB Schenkera, Koch Industriesa i Deutsche Bahn Groupa u osječki Gideon Brothers, a ne treba zaboraviti ni Infobip, koji je pobudio interes fondova, kao ni uspjeh domaćega gejmera Nanobita.
– Danas su većim ulagačima zanimljive prije svega tvrtke s dobro fokusiranim i izvozno orijentiranim portfeljom inovativnih proizvoda i usluga te informatičke tvrtke s više zaposlenih informatičara – kaže Perić i dodaje da u takvim okolnostima ne možemo govoriti o tome što tvrtke koje dolaze na naše tržište očekuju od Hrvatske, nego da je tu riječ samo o očekivanjima od preuzete mete.
Kako objašnjava Marija Zrno Prošić, partnerica u BMS Legalu, odvjetničkom društvu koje se specijaliziralo za preuzimanja i spajanja, strane kompanije koje donedavno uopće nisu planirale ulazak na naše tržište danas na njemu primjećuju nove uzbudljive tvrtke koje rastu bez ograničenja i koje imaju i razvijaju vlastite stručnjake s izvrsnom reputacijom.
– Takve kompanije imaju stručnu radnu snagu, tehnološko iskustvo, sve ono što velike tvrtke traže, a, uostalom, nalaze se u Hrvatskoj, zemlji koja ima dobru zemljopisnu poziciju, ali i zemlji članici Europske unije, što znači da je tržište donekle regulirano i sigurno – tumači Zrno Prošić.
Razbijač leda za Balkan
Nisu svi koji dolaze takve 'zvijezde'; ima i drugih igrača koji nemaju svjetsku reputaciju, ali etablirani su na tržištima na kojima su nastali i sad traže nove mogućnosti rasta i ondje kamo su dosad možda izbjegavali ići. Za takve je ulazak na hrvatsko tržište dobar razbijač leda za gotovo cijeli Balkan. Hrvatska je dio Europske unije, ali pruža taj dašak ezoteričnosti Balkana, pa i nije čudno što je logika onih koji tu nemaju naviku poslovati da će se iz Zagreba lakše proširiti do Beograda, Sarajeva i Skopja.
Više pročitajte u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.