Na hrvatskom tržištu obnovljivih izvora energije događa se reforma i mijenjaju se pravila igre – uvodi se premijskih sustav poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora. U tom je modelu premija koja se isplaćuje proizvođaču varijabilna i predstavlja razliku između proizvodne i tržišne cijene električne energije. Što je tržišna cijena veća, to će premija biti manja. Država neće plaćati premiju bude li ponuđena proizvodna cijena manja od one na tržištu. Kad tržišna cijena premaši trošak proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, premija više neće biti potrebna. Upravo to je cilj ove energetske tranzicije koju prolazimo. stoji na internetskim stranicama udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske.
U Hrvatskoj se korištenje obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije poticalo, među ostalim, feed-in tarifom, odnosno FiT-om (na 12 ili 14 godina), koji je bio na snazi od 2007. do kraja 2015. godine. Zahvaljujući tom modelu rasla je instalirana snaga proizvodnih kapaciteta, a time i proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora tijekom cijelog navedenog razdoblja te je 2015. godine iznosila 1,2 TWh, što je više od šest posto ukupne potrošnje električne energije koja je te godine iznosila 18,2 TWh, odnosno više od deset posto domaće proizvodnje električne energije koja je tada iznosila 11,2 TWh.
Kao što smo pisali u uvodnom tekstu (I.) Energetska tranzicija: zašto su nam bile potrebne feed-in tarife i zašto prelazimo na feed-in premije, taj je model bio nužan kako bi investitori bili voljni riskirati na novim tržištima, no pokazao je i svoje slabosti. U Hrvatskoj je veliki problem bio u neujednačenom tretmanu pojedinih vrsta obnovljivih izvora, a naročito nejasno definiran odnos prema obveznoj količini poticanja električne energije iz pojedinog izvora. Od samog početka nisu zakonskim niti podzakonskim aktima bile definirane kvote koje bi jasno odredile količinu poticaja za pojedini vid tehnologije. Strategija energetskog razvoja iz 2009. definirala razvojnu je strategiju koja nije bila popraćena adekvatnim regulatornim okvirom, što je dovelo do čestih izmjena administrativnih procedura. Ukratko, investitori su često bili u nezavidnoj situaciji jer nisu mogli planirati rokove razvoja projekata, a sam razvoj je trajao i do deset godina.
Nova pravila igre na tržištu i nove mjere potpore
Zbog pada troškova opreme za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, ali i nemogućnosti uvođenja tržišnog natjecanja u sektoru, Europska Komisija je ukinula FiT model poticanja i uveden je sustav poticaja premijama koji proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora izlaže tržišnim rizicima. Komisija je 2016. donijela nova pravila za sve programe i mjere potpore proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (u skladu sa Smjernicama za državne potpore za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014.-2020.). Zato je i Hrvatska početkom 2016. godine usvojila dugo najavljivani Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (Zakon OIEiVUK) kao krovni zakon kojim se uređuje sektor obnovljivih izvora. Stupanjem na snagu tog zakona prestali su, između ostalog, vrijediti prijašnji propisi koji su regulirali sustav poticaja.
Zakon predviđa, u okviru definiranih kvota, mogućnost dvije vrste poticanja obnovljivih izvora:
- poticanje premijom za projekte veće od 500 kW instalirane snage
Putem javnog natječaja odabiru se najpovoljnije ponude povlaštenih proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora koji će primati premiju Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) uz tržišnu cijenu koju ostvare na tržištu električne energije
- poticanje zajamčenom otkupnom cijenom do 500 kW
Putem javnog natječaja odabiru se najpovoljnije ponude povlaštenih proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora koji će osigurati pravo na isplatu zajamčene otkupne cijene HROTE-a.
Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.