Nagrađivanje zaposlenika i menadžera dodjelom dionica zahvaljujući poreznom rasterećenju i svjetskim praksama hrvatskih tehnoloških tvrtki sramežljivo se počelo probijati u naš poslovni svijet gdje otprije postoje primjeri tvrtki s radničkim dioničarstvom. Popričali smo o toj praksi s konzultantom i vlasnikom tvrtke Caper Željkom Perićem.
Pokrivate mnogo industrija, gdje je, osim u tehnološkom sektoru, najviše interesa za dodjelom dionica zaposlenicima? Provodi li puno tvrtki taj proces?
- Programi nagrađivanja opcijskim dionicama vezani su uglavnom uz viši i srednji management u kompanijama čijim se dionicama trguje na uređenim tržištima kapitala, dok su ESOP programi usmjereni svim zaposlenicima koji u njima žele participirati. Programi nagrađivanja managementa opcijskim dionicama jako su prisutni u SAD, UK i ostalim razvijenim zemljama liberalnih tržišnih gospodarstava, dok je primjena ESOP programa u tim zemljama u padu zadnjih par desetljeća. To je tek jedan od brojnih razloga za drastičnu koncentraciju bogatstva u rukama manjine i ogromno povećanje razlike u bogatsvu u tim zemljema. Šira primjena ESOP programa omogućila bi i zaposlenicima s nižim primanjima da se više okoriste rastom vrijednosti firme u kojoj rade, a čemu i sami doprinose.
Kako izgleda sam proces? Gdje su problemi na koje se tvrtke svakako trebaju unaprijed pripremiti?
- Osnovna prednost ovih programa je postizanje većeg stupnja vezanosti interesa svih koji sudjeluju u programima, bilo da se radi o opcijskim dionicama managementa ili ESOP programima namjenjenim svim zaposlenicima. Njima se postiže veća lojalnost firmi i bolja motiviranost. Rizici u programima opcijskih dionica za management su uglavnom vezani za mogućnost manipulacije od strane samoga managementa, koji žele pod svaku cijenu maksimirati vrijednost dionice. Tako je u nemalom broju slučajeva management bio fokusiran na realizaciju kratkoročnih rezultata, a zanemarivao projekte i aktivnosti koje su dugoročno korisne za firmu, ali ne donose momentalnu korist. Svjedočili smo brojnim prevarama, kreativnom knjigovodstvu, čak i padovima velikih revizorskih kuća, a sve zbog želje nekorektnih menadžera da povećaju vrijednost dionica zbog vlastitih interesa. Da bi se to barem donekle izbjeglo kvalitetni programi uvode zabrane raspolaganja opcijskim dionicama određeni broj godina, kako bi se interesni horizont managementa produljio. Kod ESOP programa mora se voditi računa o tome da većina radnika nema iskustva i znanja o dioničarstvu, pa ih treba dobro pripremiti i educirati, te ih upozoriti da vrijednost dionice neće uvijek rasti, da je moguć i gubitak vrijednosti bilo pod utjecajem internih ili eksternih faktora.
Je li sve češća situacija da se prilikom preuzimanja tvrtke kao jedan od uvjeta postavi dodjela opcijskih dionica zaposlenicima?
- Nisam zamijetio takav trend, ali generalno sam pobornik uključenja zaposlenika u vlasničku strukturu poduzeća, bez obzira radi li se o preuzimanju ili redovnom stanju.
Što bi najviše pomoglo da se ESOP u Hrvatskoj olakša?
- Kao prvo danas generalno nedostaje želja vlasnika za uvrštenjem dionica na uređeno tržište kapitala i razrjeđivanje vlasničke strukture, općenito, pa tako i kroz eventualno radničko dioničarstvo. Čest argument je da radnici ne bi trebali držati sva jaja u jednoj košari – dakle primati plaću u poduzeću i u ulagati u dionice toga istoga poduzeća, jer ako ono propadne izgubili su sve. To je kriva logika, jer radnici ionako nemaju slobodnih sredstava za ulaganje, pa je bolje da imaju neki vid štednje nego nikakav. Nadalje, neophodna je edukacija radnika o ovom obliku štednje za budućnost. Porez na kapitalnu dobit je umjeren pa ne vidim to kao ozbiljnu prepreku, ali su uvijek mogući i dobrodošli dodatni zakonski poticaji za širu primjenu ESOP programa.