Tek negdje na kraju dana, nakon što se konačno zavali na kauč i počne gledati filmove i serije, ili ako je baš perverzan putopisne kanale ispunjene nasmijanim voditeljima koji uživaju u hrani, piću, krstarenjima, ronjenjima i spa programima na egzotičnim destinacijama, čovjek počne polako poimati svu bezbojnost, bezukusnost i beskrvnost svog trenutačnog života. U tom trenutku, slikovito rečeno, stane na rub ponora i shvati koliko je zapravo dubok. Neovisno o tome živi li u zemlji s liberalnom ili rigoroznom verzijom 'borbe protiv Covida', dovoljan mu je kratki pogled u svijet prije pandemije da ga podsjeti koliko je njegova aktualna egzistencija nadrealna.
Priča s virusom traje predugo, toliko već naglas priznaju vlade i stožeri, stoga ne čudi dojam da se svakodnevni život, s njim i ekonomija, počinju po prvi put od početka epidemije jasno odvajati od donositelja odluka. Usprkos trećem, četvrtom ili kojem već valu epidemije i posljedičnim lockdownima i restrikcijama, panika je ovaj put među ljudima i poslovnom zajednicom začuđujuće niskog intenziteta, tako da svijet sve više počinje živjeti dvije odvojene stvarnosti. U jednoj stručnjaci poput uvježbanih tuljana s jednim trikom uporno dobacuju lockdown i nastavljaju živjeti u proljeću 2020., dok se u drugoj građani i ekonomija počinju polako vraćati svom životu i prihvaćati virus kao neizbježnost.
Štoviše, optimizam kojim odišu pokazatelji i razna istraživanja raspoloženja djeluju nespojivo s onom prvom stvarnosti. Prognoze su toliko ružičaste da se samouvjereno govori o Velikom oporavku, onoj eksploziji pozitivne energije, i potrošnje, koju svijet priželjkuje još od početka cijele priče, dok se posljednji skokovi zaraženih doživljavaju kao labuđi pjev pandemije. Iako je svaki optimizam dosada bio brzo ispljuskan i poslan u svoju sobu, čini se da su ovaj put okolnosti drugačije. Cjepiva su, naravno, ključ priče, no i psihologija ljudi počela se mijenjati. Iscrpljeni neprestanom psihozom i ograničenjima svakodnevice počeli su jednostavno odustajati od pandemije. Sramežljivo se planiraju ili već događaju povraci u kazališta, kina, kafiće, restorane i na koncerte, najavljuju i održavaju razni eventi, bukiraju ljetni odmori i vraćaju masovnija druženja (na užas zabrinutog građanstva), što se prelijeva u optimističan pogled na blisku ekonomsku budućnost. Nove 'divlje 20-e' nikada se nisu činile bližima, ako je suditi prema trenutnom ozračju.
Više o tome na čemu se temelji eksplozija optimizma vani i u Hrvatskoj pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.