Krapinsko-zagorska županija inkasirala je prošlog tjedna Vladine projekte vrijedne 3,68 milijardi kuna. Epilog je to sjednice Vlade održane u Krapini. Andrej Plenković s vremena na vrijeme organizira ministarske izlete. Sjednice Vlade održane su u njegovom mandatu u Vukovaru, Sisku, Kninu, Splitu, Hvaru, Osijeku, Čakovcu i prošlog petka u Krapini. Sve te sjednice bile su radne, ali istodobno i promotivne. Plenkovićeva ekipa u sve je te gradove i njihove regije donosila darove.
Počelo je s 'alokacijom' sredstava za projekte od 60 milijuna kuna u studenome 2016. u Vukovaru. U veljači sljedeće godine Vlada (u) Sisku ostavlja projekte od 660 milijuna kuna. Prošle godine sjednice u Splitu i Osijeku rezultirale su projektima od po dvije milijarde kuna, a na sjednici Vlade u Hvaru predstavljeni projekti za razvoj otoka, zajedno s potpisanim ugovorima, vrijedni su više od 5,6 milijardi kuna. Ljetos su Međimurju ostavljene investicije i projekti od gotovo 3,5 milijardi, a prošli tjedan Zagorju od 3,68 milijardi. A tu je i 11,3 milijarde kuna posredstvom Savjeta Za Slavoniju, Baranju i Srijem.
Darivane su vojarne i druge nekretnine, ugovarane su gradnje cesta i pruga, pokretani vodoprivredni i drugi infrastrukturni radovi, gradile su se i popravljale škole i domovi zdravlja, a sve više se koristi i sredstvima Europske unije. Sve skupa, Plenković je stvorio dojam da je tim gradovima i regijama država donirala oko 25 milijardi kuna.
A to se moglo bez izletničke politike, ali s uravnoteženijom raspodjelom poreznih prihoda. Da blagajna nije centralizirana i da lokalci sami raspolažu s više novca, ne bi Vlada trebala poput Robina Hooda uskakati s donacijama za školski praktikum u Bedekovčini ili popravak krova na školi u Krapini.
No, bolje i tako nego nikako. Naravno, pritom se vrlo pažljivo biraju i projekti i odredišta. A pritom je medijska pozornost nemjerljivo važnija od efikasnosti. Naime, na prvom izletu, u Vukovaru, 17. studenoga 2016. Vlada je namijenila 18,5 milijuna kuna za obnovu vodotornja koji još nije obnovljen i osnivala Povjerenstvo za proglašenje Vukovara mjestom posebnog pijeteta. Povjerenstvu i Vladi trebale su pune tri godine da u Sabor uputi dokument o proglašenju Vukovara mjestom posebnoga domovinskog pijeteta.