Prošle se godine iz Hrvatske iselilo samo 632 stanovnika više nego što ih se uselilo u Hrvatsku. To je najmanji migracijski gubitak stanovništva od 2008., kad je zadnji put Hrvatska bila poželjnije migrantsko odredište nego polazište (14.541 doseljen, 7488 odseljenih).
Inače, od početka stoljeća do kraja prošle godine u Hrvatsku je iz drugih država došlo 330.364 useljenika, a istovremeno je iz Hrvatske otišlo 371.439 iseljenika. Egzodus se dramatično pojačao nakon ulaska u EU, a kulminirao je 2017. sa 47.352 odseljena, od čega 82,5% u države EU).
Ipak, ta neravnoteža otad se smanjuje, u 2019. je iznosila 2422 iseljenika više od doseljenika, što je bio najmanji negativni saldo od 2009.
U godini korone granice su jedno vrijeme bile zatvorene, s 11% manjim priljevom imigranata, ali i s 15% manjim odljevom emigranata. Tako se dogodilo svojevrsno nacionalno okupljanje, što se posebno vidi prema migracijama u BiH i Srbiju, kamo je 2020. odselilo više ljudi iz Hrvatske nego u 2019. Možemo pretpostaviti da je lakše biti nezaposlen u domicilnoj državi, a to svakako vrijedi i za Hrvate, i njihovo pojačano useljavanje/povratak iz država EU.
U migracijsku 'formulu' treba ubaciti i izbjeglički val, koji je u Hrvatsku 2019. donio prvi put četveroznamenkasti broj useljenika iz azijskih država (3113), a i lani ih je bilo 2276. Kad se sve to uzme u obzir, još je prerano reći označava li lanjski neznatni migracijski gubitak stanovništva kraj velikog emigracijskog vala, ili je to samo posljedica korone.