Mnogi poslodavci bi željeli znati što njihovi zaposlenici misle o kompaniji, okruženju u kojem rade ili možda plaći. Sada je to moguće s neuroistraživanjem i metodom NeuroHR . Dalibor Šumiga, stručnjak za bihevioralni marketing i osnivač jedine bihevioralne agencije u Hrvatskoj Promosapiens nam je malo približio ovu metodu istraživanja koju sve češće koriste i hrvatske tvrtke.
Za početak, molim Vas da objasnite što je točno NeuroHr metoda, kako se provodi, što je za nju potrebno i što tvrtke/zaposlenici/čelnici mogu od nje dobiti?
NeuroHR mjeri podsvjesnu percepciju zaposlenika o kompaniji, okruženju u kojem rade i izazovima s kojima se susreću. Istraživanje se provodi pomoću neuroznanstvenih alata i metodologije. Tvrtke, a i zaposlenici ako im se pokazuju rezultati, dobivaju uvid u stvarnu motivaciju i demotivaciju na radnom mjestu, što ih smeta, što im odgovara.
Što se zapravo mjeri ovom metodom? Kako izgleda sam postupak mjerenja i što se iz tih mjerenja da zaključiti? Ako može neki primjer?
Ispitanicima se na ekranu pokazuju određene izjave, npr. "Zadovoljan sam svojom plaćom", "Vjerujem u kompetentnost managementa kompanije u kojoj radim". Njihov zadatak je samo da (u sebi) pročitaju ono što vide na ekranu. NeuroHR mjeri njihovu podsvjesnu reakciju na te izjave. Ova mjerenja daju uvid u motivaciju zaposlenika koju oni nisu u mogućnosti svjesno komunicirati ili to ne žele učiniti (daju društveno prihvatljiv odgovor ili nisu sigurni u svoje mišljenje pa biraju neku "default" opciju)
Koje su prednosti neuroistraživanja u odnosu na standardne ankete ili intervjue koji se inače koriste u procesima HR-a? Koje su razlike, prednosti, mane – koja je metoda bolja i što se od koje očekuje?
Prednost neuroistraživanja je mjerenje podsvjesne percepcije. Postoje odgovori koje nećete dobiti standardnim anketama jer ispitanici ne znaju, dvoume se, žele dati društveno prihvatljiv odgovor ili jednostavno nisu svjesni svoje stvarne motivacije. Brojna istraživanja i znanstveni radovi kroz protekla desetljeća su dokazali da su ljudi iracionalna bića koja ne rade uvijek sve u svojem interesu. Ne postoji homo economicus, osoba koja svaku svoju odluku odvaže racionalno. Svi ovi empirijski dokazi su primjenjivi i na radna mjesta. Želite li više novaca ili veće poštovanje svojeg šefa? Želite li raditi od kuće ili u uredu? Svaki zaposlenik će na svjesnoj razini pronaći svoje razloge i racionalizirati svoju odluku, ali ta odluka vrlo često ima puno dublju pozadinu. Tu pozadinu ne možete otkriti standardnom anketom, ali možete neuroistraživanjem.
Ako mjerimo podsvjesne reakcije zaposlenika kojih taj dotični možda nije svjestan i ako su rezultati negativni (recimo – netko nije zadovoljna plaćom ili statusom i sada vi to znate) koji su daljnji koraci – što vlasnik dobije od tih rezultata i što vlasnici tvrtki najčešće traže da se ispita zaposlenike tj. što žele saznati o njima?
Ako samo izolirano gledate (ne)zadovoljstvo plaćom, očito rješenje je da zaposleniku povećate plaću. Ali, ako ste mjerili i ostale parametre, moguće je da nezadovoljstvo plaćom ima malo širi kontekst. Možda je taj zaposlenik na nekom drugom pitanju izjavio da nije zadovoljan učinkom svojeg tima i da on/ona pridonosi više od ostalih. Je li u tom slučaju pitanje povećanja plaće? Ne nužno, moguće je da zaposlenik osjeća da nije adekvatno financijski nagrađen u usporedbi sa svojim kolegama pa rješenje može biti i da se dio operativnog posla prebaci na kolege koji su dosad možda imali istu plaću kao taj zaposlenik, ali su radili manje.
Na koje sve načine ova metoda može unaprijedit zaposlenike/tvrtku?
Zapitajte se u bilo kojoj situaciji u životu - biste li htjeli imati "super moć" da znate što ljudi misle o Vama? Koliko bi Vam to olakšalo da budete bolji čovjek, bolji partner, bolji kolega? Svako istraživanje daje mogućnost da unaprijedite sebe i kolektiv; prema tome, benefiti su vrlo očiti.
Jeste li ovom metodom otkrili neke super zadovoljne i super nezadovoljne radnike? Kakve su bile reakcije samih zaposlenika na rezultate?
Naravno, uvijek ćete imati i zadovoljne i nezadovoljne radnike; pitanje je samo što ćete poduzeti kad dobijete ovako vrijedne informacije. Mi nemamo doticaj sa zaposlenicima nakon istraživanja, osim ako je u pitanju neka edukacija tako da ni ne znamo tko je od zaposlenika dobio rezultate, a tko ne. Feedback na samo sudjelovanje je izrazito pozitivan jer im već sama oprema i metodologija izgleda egzotično. Istu pozitivnu reakciju dobili smo i od voditelja ljudskih resursa koji su imali prilike sami isprobati ovu metodu i vidjeti vlastite rezultate.
Što možemo očekivati u budućnosti od ove metode, gdje bi se sve mogla koristiti i u koje svrhe?
Jedini limit u korištenju ove metode je inovativnost HR i drugih odjela unutar tvrtke. Znate li koliko zaposlenici vjeruju u brend koji promoviraju? Sviđaju li im se marketinške poruke koje komunicirate, promotivni materijali koje dijelite? Zar nije logično da zaposlenici koji su ambasadori Vašeg brenda i sami trebaju vjerovati u njega, vjerovati u marketinške poruke, vjerovati u prodajne materijale. Ako u nešto vjerujete, velika je vjerojatnost da će kupci prepoznati Vašu strast i entuzijazam. Dakle, Vaši zaposlenici bi trebali živjeti brend koji promoviraju i grade na tržištu. Sve to možete mjeriti neuroistraživanjima.