Da je moguće okupiti zaposlenike iz cijelog svijeta koji rade za tvrtku svatko u svojoj zemlje bez ikakvih teškoća pokazuje slučaj Buffera. Iako se radi o međunarodnoj tvrtki, osim službenog sjedišta u Kaliforniji nemaju nigdje više svojih ureda.
Većina od 70 zaposlenih jest iz Sjedinjenih Američkih Država, no mrežu zaposlenika čine djelatnici koji rade u 49 gradova svijeta i 12 vremenskih zona. Oni rade u svojim domova, uredima koje dijele s drugima (coworking), pa i kafićima. Primjer Buffera, koji inače stoji iza aplikacije za redovito slanje postova na društvene mreže, čini se na prvi pogled rijetkim, no zapravo je to rastući trend, ističe Rodolphe Dutel, Bufferov stručnjak za prodaju proizvoda. Veće tvrtke, veli, poput Automattica i Toptala također imaju izmještene timove koje čine na stotine zaposlenika.
Plaće svima u dolarima
I dok su se riješili plaćanja najmova i gubljenja vremena zbog dolaska na posao, uslijed razmještenosti svojih djelatnika susreli su se s novim izazovima. Kako se polovica tvrtke nalazi izvan Amerike, tvrtka je ipak američka, pa plaće isplaćuju u dolarima svima neovisno iz koje zemlje dolaze. S obzirom da se radi o različitim poreznim sustavima, iskustva su različita, a Bufferovi međunarodni zaposlenici troše godišnje otprilike oko 852 dolara na računovodstvene usluge. Nekim zaposlenicima izvan Amerike čak su plaćali i u digitalnom novcu Bitcoinu. Kako bi se što bolje nosili s porezima, računovodstvom ili zdravstvenim osiguranjima različitih zemalja potrudili su se sve dobro proučiti. Znanje o tome kako slati novac u razne zemlje, omogućuje im uštedu od 100.000 dolara godišnje.
Dutel daje nekoliko primjera među kojima je Colin iz Velike Britanije koji je zaposlen u Bufferu od 2013. godine, te je u toj godini i idućoj zaradio po 90.000 dolara prije poreza što je iznosilo 58.398 funti. Od toga je 16.701 funta otišla na porez, znači 28,79 posto plaće. Od poreza Britanca Colina među ostalim je izdvojena 3.151 funta za zdravstvo i 2.024 funte za mirovinsko osiguranje, a država je rasporedila za obranu 886.83 funte, za javni dug 1.169, obrazovanje 2.196 te državnu administraciju 342 funte.
Različiti porezni sustavi
Amerikanka Mary iz San Francisca u 2015. godini je zaradila u Bufferu 92.108 dolara od čega je za porez platila 29.251 dolar ili 32,5 posto. Za savezni porez platila je 15,731 dolar, porez države Kalifornije 5.822, socijalno osiguranje 5.581, a za zdravstveno 1.305 dolara.
Iz Hrvatske, pak, dolazi Ivana koja živi u Zadru i zarađuje 92.000 dolara godišnje od čega čak oko 55 posto iznosa odlazi za poreze što je najviše od svih. Dutel ističe da u Hrvatskoj poslodavac mora platiti poreze i ostale obveze, a ne posloprimac kao u drugim primjerima. Kako ovdje postoje tri razine poreza ovisno o zaradi – 12, 25 i 40 posto, Ivana spada u one s 40 posto. No, s obzirom da ima i svoju tvrtku mogla je sebi smanjiti plaću, veli Dutel, i time ući razred s nižom stopom od 25 posto poreza. Svemu se mora pridodati i 12 posto zadarskog prireza. Uglavnom od nevjerojatnih 51.652 kune mjesečno bruto, nakon svih davanja ostaje joj, za hrvatske prilike sjajnih, 22.000 kuna. Jose iz Španjolske je u Bufferu godinu dana te je zaradio u tom razdoblju 75.000 eura. Od toga mu je nakon plaćanja 36,2 posto raznih davanja ostalo 49.425 eura, a najviše je otišlo za mirovinsko osiguranje, javnu administraciju te državni dug. (Iznosi valuta su izračunati prema tečajevima koja su vrijedila u trenutku isplate plaća.)