[gallery columns="5" ids="226347,226348,226349,226350,226351,226352,226353,226354,226355"]
- Glavni cilj korporativnih preuzimanja koje se događaju u Hrvatskoj nije novac, već konkurenciji oduzeti tržište - izjavio je prof. dr. sc. Vinko Belak prilikom okruglog stola na temu ’Preuzimanja u duhanskoj industriji Republike Hrvatske - strateški i organizacijski aspekti’ održanog danas u prostorima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Osim profesora Belaka raspravi koja je povodom 95. obljetnice Ekonomskog fakulteta organizirala Katedra za organizaciju i menadžment prisustvovali su i prof.dr.sc. Darko Tipurić, izv. prof. dr. sc. Mislav Ante Omazić, doc. dr. sc. Davor Filipović, te glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović .
- Metodom usporednih transakcija procijenio sam da je realna vrijednost TDR-a u trenutku prodaje iznosila 280 milijuna eura, dok je ona prodana za 505 milijuna eura – izjavio je Filipović. Takva računica ide u prilog Belakovoj tvrdnji da je British American Tobaccu važnija bila prisutnost na tržištu od realne vrijednosti TDR-a. Da je ista tvornica bila prodana 2007 godine Adris grupa bi dobila 2 milijarde eura, kaže Filipović. Razlozi pada vrijednosti su snažan pritisak konkurencije, zakoni koji ne favoriziraju duhansku industriju, ilegalni duhan, te povećanje cijena proizvoda, dodatno objašnjava Filipović.
Koji su zapravo razlozi zbog kojih je došlo do preuzimanja TDR-a?
Darko Tipurić kazao je kako se nikako nije moglo oduprijeti globalnim igračima, dok Miodrag Šajatović smatra kako je Adris grupa bila odlična u ’defenzivi’, u branjenju osvojenog područja, no nisu se dovoljno agresivno kretali prema naprijed. Glavni urednik Lidera govoreći o izgradnji nove tvornice duhana u Rovinju, upozorio je i kako u poslovnom svijetu racionalnost često ne prevlada.
– Jedina moguća opcija ukoliko je TDR želio opstati bila je širenje u inozemstvo - ustvrdio je Omazić.
Slično misli i Filipović, koji je ustvrdio da ukoliko je TDR želio rasti, trebao je preuzimati druga poduzeća u regiji. Belak, pak, preuzimanja smatra velikom opasnosti za hrvatsko gospodarstvo. Mogući odgovor vidi u potpori države.
– Neka država pokrene par poduzeća, pa neka ih nakon nekog vremena proda. Trebamo imati malo više vjere u državne institucije. Pa nisu valjda svi političari korumpirani – poručuje Belak. No, izgleda da ni danas sve najbolje ne funkcionira u Adris grupi kada trebaju odlučiti gdje investirati silne milijune.
- Korporativno upravljanje unutar grupe nije najbolje riješeno. Isti ljudi koji upravljaju sami sebe nadziru i ocjenjuju – zaključuje Tipurić.