U Osijeku i Sisku dovršena je gradnja dviju kogeneracijskih bioelektrana toplana na šumsku biomasu u čiju je gradnju HEP uložio 35 milijuna eura. Prve su to elektrane te vrste u HEP grupi, a sagradili su ih inženjeri Đure Đakovića i nizozemske tvrtke HoSt B. V. Pogoni elektrana, inače financiranih kreditom njemačke banke KfW, u pokusni će rad početkom iduće godine. – Proizvedena električna energija isporučivat će se u elektroenergetski sustav i osigurat će se pouzdani izvori tehnološke pare za industrijske proizvođače u Osijeku. Istodobno će se omogućiti smanjenje gubitaka u sisačkome toplinarskom sustavu – kažu u HEP-u.
Nedovoljno za sve Elektrana u Sisku ima kapacitet za proizvodnju od 19.300 MWh električne energije i 63.900 MWh toplinske, a osječka će na godinu proizvoditi 18.300 MWh električne energije i 65.800 MWh toplinskpe. Obje će se za rad koristiti šumskom biomasom čiju je nabavu HEP osigurao potpisivanjem dugogodišnjih ugovora s Hrvatskim šumama (HŠ). I nije jedini. Potražnja za sječkom tolika je da u HŠ-u kažu da je nema dovoljno za sve. Naime, pedesetak tvrtki zatražilo je više od 940 tisuća tona sječke. – Ukupne su količine proizvedenoga prostornog drva u posljednjih pet godina oko 2,5 milijuna prostornih metara. Od te količine treba osigurati sirovinu za kupce koji proizvode drvene ploče, drvenjaču, pelete, drveni ugljen, brikete te kratko rezano i cijepano ogrjevno drvo. Uz to treba zadovoljiti potrebe lokalnog stanovništva za tradicionalnim ogrjevnim drvom za loženje i potrebe za biomasom za proizvodnju toplinske ili električne energije. Dva i pol milijuna prostornih metara nije dovoljno za sve instalirane kapacitete u Hrvatskoj – kaže Ana Juričić Musa, glasnogovornica Hrvatskih šuma.
Pitanje sirovina Sirovine za održivu upotrebu u kogeneracijama na biomasu ne manjka, demantiraju HŠ-ovu glasnogovornicu stručnjaci. Tvrde kako se, kad je u pitanju prikupljanje i pretvorba drva pogodnoga za sječku, državnim šumama ne gospodari učinkovito. – Nije točno da nemaju dovoljno energijskog drva. Točno je da nema volje u Hrvatskim šumama da se nakon sječe i uspostave šumskog reda organizira prikupljanje te vrste drva – kaže Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu. Osim toga, uzmu li se u obzir i privatne šume, biomasa iz redovitih infrastrukturnih radova te za tu svrhu uzgojena biomasa, sasvim sigurno, sirovine ima dovoljno.
Jednostavni obnovljivi izvor Dundović dodaje da šteta koju šuma trpi zbog prirodnih čimbenika, poput mraza ili snijegom obilnih zima, pa i potkornjakom uništenih šuma Gorskoga kotara, može biti pretvorena u ekonomsku korist. Kad je o tome riječ, s pravom postavlja pitanje zašto Uprava Hrvatskih šuma ne kontrolira te procese. Zbog neuređenog tržišta biomase ni u Hrvatskim šumama ni u Hrvatskom operatoru tržišta energije (HROTE-u) nisu stoga svima koji su to zatražili odobrili zahtjeve za potpisivanje ugovora. Uspješno posluju samo oni koji ugovore imaju, a takvih je pogona u Hrvatskoj 11, kažu u Energetskom institutu ‘Hrvoje Požar‘. Rade punom parom i primaju poticaje za električnu energiju proizvedenu od biomase i tako će nastaviti 12 ili 14 godina, koliko vrijede ugovori. U poslu s biomasom valja planirati unaprijed, pa ne začuđuje što je čak 56 pogona unaprijed potpisalo ugovore o otkupu struje iako još ne proizvode jer su u fazi gradnje. Zbrojem ukupne snage električne energije koja se proizvodi ili će se tek proizvoditi na temelju potpisanih ugovora ispunjena je kvota predviđena za elektrane na krutu biomasu do 2020. – Privlačan je svaki ugovor koji investitoru osigurava priljev novca i dobit na 12 ili 14 godina. Zbog jednostavnije tehnologije prve su kvote bile popunjene za vjetar i sunce. Kruta biomasa sljedeći je obnovljivi izvor energije prema jednostavnosti. Kad je riječ o energetici, 73 posto električne energije iz nestabilnih je izvora, dakle vode, vjetra, sunca, što poskupljuje sustav upravljanja elektroenergetskom mrežom. Primjerice, lani je HOPS potrošio 270 milijuna kuna na pomoćne usluge uravnoteženja mreže. Kad bismo to doveli do ekstrema, da je sva električna energija iz stabilnih izvora, uključujući kogeneracije na biomasu, toliko bi se uštedjelo i ne bi bilo poskupljenja nužnih za funkcioniranje sustava – kaže Biljana Kulišić, istraživačica iz Energentskog instituta ‘Hrvoje Požar‘.
Zanemareno toplinarstvo Među prvima koji su se upustili u posao s biomasom tvrtka je Lika Energo Eko sa sjedištem u Udbini. Osnovana je 2009. i ima status povlaštenog proizvođača električne energije. Godinama ju je uspješno vodio Željko Lovrak, a prošle ga je godine na mjestu direktora zamijenio Davor Zec. Posljednje dvije godine ta mala tvrtka koja zapošljava petero ljudi posluje s dobiti. Lani je uprihodila 900 tisuća kuna, a 2016. će također zaključiti u plusu. – Ove godine dobit će biti oko 1,3 milijuna kuna, ovisno o vremenskim uvjetima. Na godinu otkupimo između 14 i 17 tisuća tona drva, uglavnom od Hrvatskih šuma, jer na čičkom području na kojemu radimo nema mnogo privatnih šuma. Tu građu sami pretvaramo u sječku i zadovoljni smo ugovorom koji imamo sa HŠ-om. Cijena je tone sječke oko 240 kuna. Jedini nam je problem udio vlage u dostavljenoj drvnoj građi, za što nisu krivi ljudi iz Šuma jer mi smo jedan od prvih pogona na biomasu u Hrvatskoj, pa se takve stari rješavaju u hodu – kaže Davor Zec, direktor Lika Energo Eko. S otkupom struje nemaju problema, ali toplinsku energiju nisu imali kamo plasirati, stoga su svu toplinu koju Lika Energo proizvede preusmjerili u matičnu tvrtku Moderator d.o.o. (Lika Energo je tvrtka kći). Riječ je o poduzeću koje zapošljava 42 radnika, a proizvodi i izvozi pelete. – Potpuno iskoristimo svu toplinsku energiju za proizvodnju ogrjevnog asortimana i peleta, a ove godine možda ćemo morati potražiti i dodatne izvore – dodaje Zec. Zbog prihoda od električne energije naša je drvoprerađivačka industrija konkurentnija, a preusmjeravanje toplinske energije u proizvodnju diverzificira prihod i pojeftinjuje poslovanje. Sličan se koncept može primijeniti u prehrambeno-prerađivačkoj industriji. Mogućnosti su doista velike.
Finci u pohodu FinPro trgovinska je organizacija koja okuplja više od tristo profesionalaca koji rade u 36 trgovinskih centara u 31 zemlji diljem svijeta i šest ureda u Finskoj. Osnovni im je cilj promicati finsko malo i srednje poduzetništvo, a u 40 specijaliziranih programa obuhvaćaju i mnogo finskih tvrtki koje se bave otpadom i bioenergijom. – Upravljam programom FinProa u kojemu sudjeluje 40-ak tvrtki koje nude tehnološka rješenja za pretvorbu energije iz biomase. To nam je tržište u Hrvatskoj, kao i ono učinkovita gospodarenja otpadom, vrlo zanimljivo – kaže Saku Luksia, voditelj programa za bioenergiju i gospodarenje otpadom FinProa. Što nude i koje mogućnosti otvaraju, predstavili su na nedavno održanoj konferenciji u Zagrebu. Finske tvrtke Valmet, Ariterm, KPA Unicon, Molok, Miksei Mikkeli i Finnvera traže hrvatske tvrtke koje se bave pretvorbom različitih vrsta sirovina u energiju. – Finska ima dugu tradiciju iskorištavanja obnovljivih izvora energije. Desetljećima su otpad i nusproizvodi šumarske industrije uspješno usmjeravani u proizvodnju energije. Osim toga, u posljednjih je nekoliko godina proizvodnja energije, a ne odlaganje otpada na deponije, glavni način gospodarenja otpadom u našoj zemlji. Od početka 2016. posve je zabranjeno odlaganje organskog otpada na smetlišta, što je dodatno povećalo količine koje se recikliraju ili pretvaraju u energiju. U Finskoj čak 40 posto ukupno proizvedene energije dolazi iz obnovljivih izvora energije – objašnjava Luksia. Cilj je Europske unije da se do 2020. iz obnovljivih izvora proizvede 20 posto energije. Hrvatska ima potencijala te kapacitete vrlo brzo višestruko premašiti, smatraju Finci.