Sada kada znamo tko bi trebao biti na vlasti sljedeće 4 godine, potrebno je promisliti kako bi ta vlada trebala upravljati gospodarstvom kroz taj period. Jasno je da je recesija stvar prošlosti, ali isto tako je jasno da će se recesija kad-tad ponovno dogoditi. Pa pitanje koje se sada postavlja nije hoćemo li imati rast BDP-a, jer će se on sigurno dogoditi. Pravo pitanje čak nije niti koliki će taj rast u narednim godinama biti (iako je vrlo važno da stope rasta BDP-a budu što veće). Pravo pitanje je: Kako razdoblje pozitivnih gospodarskih kretanja iskoristiti za pripremiti se za buduće recesije?.
Za dati odgovor na to pitanje, ne treba izmišljati toplu vodu. Potrebno je samo pogledati što su radile zemlje koje su uspješno prevladale krizu bez većih problema. Zanimljivo je usporediti Hrvatsku sa zemljama poput Njemačke, Švedske i Austrije, te fiskalne i monetarne politike koje su navedene zemlje provodile u razdoblju rasta do 2008. godine, pa čak i politike obrazovanja i usklađenosti obrazovnog sustava s tržištem rada.
Pa krenimo redom… Hrvatska je razdoblje rasta koristila za podizanje socijalnih prava, te je proračun kroz cijelo to razdoblje bilježio deficit svake godine (2000.-2008. godine). Obrazovni sustav se nije mijenjao, a tržište rada se nije liberaliziralo. HNB je za to vrijeme dozvoljavao dizanje kredita s valutnom klauzulom. Rezultat toga je bio da su rasli troškovi rada, rastao je dug, a tečaj se nije korigirao, što je rezultiralo da visoka potrošnja građana odlazi na uvozne proizvode, dok su izvozna poduzeća bila sve manje konkurentna. Također, obrazovni sustav je gotovo u potpunosti izgubio vezu sa tržištem rada. Kao i obično, s dolaskom krize sve su se te slabosti (raz)otkrile, pa posljedice toga osjećamo još i danas.
Za to vrijeme Švedska, Njemačka i Autrija su liberalizrale tržište rada, smanjile omjer javnog duga u odnosu na BDP, generirale proračunski suficit u većini godina kada su imale rast BDP-a, izgradile povezan obrazovni sustav s tržištem rada, ojačale institucije za provođenje aktivnih politika zapošljavanja, ulagale u istraživanje i razvoj… S obzirom da je Švedska izvan Eurozone, ona se koristila i ekspanzivnom monetarnom politikom, dok su Njemačka i Austrija izgradile stabilan obrazovni sustav s dualnim obrazovanje koji uvijek prati potrebe tržišta rada. Navedene zemlje su na taj način svoje ekonomije učinile snažnijima i konkurentnijima, a posljedično i izvozno orijentiranima. Kao posljedicu toga, kada je recesija nastupila, uz određene pravoremene intervencije, ove zemlje nisu imale veći pad BDP-a, te gotovo da i nisu osjetile promjene u nezaposlenosti.
Stoga, ako usporedimo što je činila Hrvatska, a što su činili oni na koje se toliko volimo deklarativno ugledati, recept je vrlo jednostavan… Razdoblje rasta je potrebno iskoristiti za smanjenje udjela duga u BDP-u, liberalizaciju tržišta rada, smanjenje poreznog opterećenja rada, jačanje institucija za provođenje aktivnih politika zapošljavanja, za usklađenje obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada (posebno u smislu da se uvede što više praktičnog rada kao dio obrazovanja), podići ulaganja u istraživanje i razvoj, te vratiti kontrolu nad monetarnom politikom kroz oslobađanje od valutne klauzule. Od iznimne važnosti je da se navedene mjere krenu provoditi sada, jer ih je znatno jednostavnije implementirati dok postoji rast BDP-a, nego kada nastupi recesija, pa su financijska sredstva ograničenija, a socijalni partneri (prvenstveno sindikati) mrzovoljniji. I naravno, ne smijemo zaboraviti staviti naglasak na izvoz. Male ekonomije poput naše bez snažnog izvoznog sektora teško mogu biti uspješne, ali to dolazi kao posljedica mjera koje sam ranije spomenuo. Hrvatska dodatno ima prostora za napredak i u većem korištenju EU fondova, povećanju efikasnosti pravosuđa, povećanju stabilnosti poreznog sustava, te rastu kreditnog rejtinga. Sve to bi dodatno potaknulo rast investicija.
Dakle, imamo iznimno velik prostor za napredak i jasno je koje poteze je potrebno poduzeti. Hoće li biti znanja, volje i odlučnosti to i napraviti, to nam tek preostaje vidjeti…