Neočekivana je vijest da je kreditna agencija Standard & Poor‘s zadržala kreditni rejting Hrvatske za dugoročno zaduživanje na razini BB, no smanjila je izglede sa stabilnih na negativne. Iznenađenje je u tome što zemlja koju su sve vlade više-manje kontinuirano diletantski vodile posljednjih dvadesetak godina uopće ima bilo kakav rejting.
Novi argumenti za takvu tvrdnju dolaze zahvaljujući dekanu Ekonomskog fakulteta u Splitu prof. dr. Željku Garači. On je, krajnje nekolegijalno prema većini uspavanih makroekonomista i ekonomista-političara, uložio malo truda i napravio ekonometrijski model hrvatske ekonomije. I još se usuđuje rezultate korištenja tim modelom pustiti u javnost (preporučujem pročitati intervju s njim u ovom broju Lidera). Pa se, recimo, usudi tvrditi kako bi devalvacija kune od 10 posto povećala konkurentnost domaćih tvrtki za sedam posto.
Garačina ‘provokacija‘ Garača nam je rekao kako ‘danas ne postoji sveobuhvatan matematički, simulacijski ili ekonometrijski model hrvatskoga gospodarstva koji bi služio za provjeru učinaka mjera ekonomske politike‘.U prijevodu, posljednjih dvadesetak godina sve hrvatske vlade testiraju svoje ideje i zablude eksperimentirajući uživo, na 4,2 milijuna ‘laboratorijskih miševa‘. Na uglavnom neuspješne eksperimente potrošeni su deseci milijardi eura, a za možda i samo milijun eura mogao se napraviti model koji bi provjeravao umotvorine mudraca iz Banskih dvora.Malo istraživanje kako stoje stvari s ekonometrijskim modelima u Hrvatskoj pokazalo je svu ludost i neodgovornost političkih i ekonomskih elita zemlje. Poznavatelji prakse u aktualnoj vladi (i prošlim vladama) tvrde da se pri procjeni kakve će posljedice izazvati povećanje PDV-a, smanjenje poreza, smanjenje zaposlenih u javnom sektoru, zaduživanje države i slično upotrebljavaju najjednostavnije jednadžbe koje u najboljoj varijanti pokazuju direktne i kratkoročne učinke takvih mjera. Indirektni i dugoročni učinci uopće se ne simuliraju. Pojednostavnjeno, nemaju pojma kakve nuspojave izaziva bilo koja mjera koju puste u zakonsku proceduru. Što nikomu od saborskih zastupnika nikad nije bilo sporno, zato nikad i nije postavljeno pitanje izrade ekonometrijskog modela.Logično je pitanje zašto npr. Ekonomski institut Zagreb nije razvio ekonometrijski model hrvatske ekonomije. Odgovori su nevjerojatni. Svojedobno je od Vlade traženo da financira takav projekt. Vlada odbila. I na tome je stalo. A osim toga izrada takvog modela ne bi bila priznata kao znanstveni rad, zato se nikomu od istraživača nije dalo gubiti vrijeme.Priča o ekonometrijskome modelu kakav imaju sve normalne zemlje u Europi postaje još čudovišnija kad se dođe do sljedeće institucije za koju bi bilo logično da ima razvijen ekonometrijski model hrvatske ekonomije. Do Hrvatske narodne banke.E, tu je veselje na vrhuncu. S velikom sigurnošću može se tvrditi da Hrvatska narodna banka godinama razvija i usavršava svoje ekonometrijski model. Ali ga, slično kao što su Iranci skrivali svoj nuklearni program, i HNB-ovci godinama skrivaju.
HNB se ne bi zamjerao Vladi Zašto ga skrivaju? Vjerojatno iz istog razloga zbog kojega ga nijedna politička garnitura u Banskim dvorima nije htjela stvoriti i upotrebljavati. Kad bi se sve ‘genijalnosti‘ koje se po ministarstvima smišljaju ubacile u jedan javni ekonometrijski model, vrlo brzo nastala bi tarapana. Pokazalo bi se da je možda i 80 posto svih ideja kontraproduktivno za rast BDP-a. Ili ima opasne nuspojave. U opasnost bi došle i političke koalicije. Primjera radi, HDSSB kaže da hoće milijardu nečega za Slavoniju. Ubaciš u ‘aplikaciju‘, kad ono – pokaže se da je to bacanje novca u vjetar... Kad bi HNB priznao da ima model, novinari bi svako malo tražili da provjeri učinke vladinih novotarija. A nije se zgodno zamjeriti vladajućima, jelte...Bilo bi zanimljivo vidjeti i jesu li HDZ-ovci u vezi s tim hrabriji od aktualne SDP-ove ekipe u Banskim dvorima. Pa je Karamarko možda od njemačkog instituta koji mu sastavlja program zatražio da u paketu bude isporučen ekonometrijski model koji bi HDZ, ako dođe na vlast, upotrebljavao umjesto gatanja iz karata ili taloga kave. Bit će veliko iznenađenje hoće li pobjednici, koji god bili, u 2016. prekinuti praksu eksperimentiranja na živim ljudima. Jednako tako bilo bi pristojno da makroekonomisti koji dijele ocjene lijevo i desno kažu jesu li svoje tvrdnje ekonometrijski testirali ili su to njihove impresije. Možda bi takva nova praksa spriječila ili bar odgodila bankrot ‘slučajne ekonomije‘.