Već nekoliko tjedana namjeravam ‘Ekonomalije’ posvetiti predstavljanju, prema mojemu mišljenju, iznimne knjige. Autor je Yuval Noah Harari, povjesničar doktorirao na Oxfordu koji predaje na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Knjiga je naslovljena ‘Sapiens: kratka povijest čovječanstva’ (hrvatski je izdavač Fokus).
Hararijev rad može se čitati kao sadržaj koji popunjava i sistematizira mnoge dijelove opće kulture, ali posebno je zanimljiv u dijelu koji se indirektno ili direktno odnosi na shvaćanje ekonomije. Za nekoga tko je prema opisu posla upućen čitati velike količine ekonomskih knjiga veliko je osvježenje i zadovoljstvo pratiti kako to područje objašnjava i u kontekst stavlja vrsni povjesničar. Još se jednom pokazuje kako netko sa strane može jednostavnije, sažeto i točnije opisati našu ekonomsku stvarnost od usko usmjerenih stručnjaka zapletenih u beskonačne rasprave za Keynesa i Friedmana ili protiv njih.
Štedljivost kao bolest Kao uvod zanimljiva je teza kako su sociološka istraživanja pokazala da je najveća ‘prirodna’ veličina ljudske skupine 150 članova. Toliko čovjek može prisno poznavati drugih ljudi i tu je moguć dogovor o vođi i podjeli rada. Skupinama iznad toga broja, da bi bile održive, potrebno je zajedničko vjerovanje. Nekakav mit. Koji služi za stvaranje imaginarnog poretka. Pod imaginarnim poretkom Harari podrazumijeva i religije, i državu, i kapitalizam, i socijalizam: ‘Prirodni je poredak stabilan poredak. Ne postoji nikakva šansa da bi sutra prestala djelovati gravitacija, čak i kad bi ljudi u nju prestali vjerovati. Da bi se zaštitio imaginarni poredak, u to se moraju ulagati stalni i žestoki napori. Neki od njih poprimaju oblik prisile i nasilja. Vojska, policija, sudovi i zatvori neumorno tjeraju ljude da se ponašaju u skladu s imaginarnim poretkom.’Autor oduševljava jednostavnošću kojom objašnjava bît imaginarnog poretka zvanoga kapitalizam. Prema njegovu mišljenju, temelj na kojemu se gradi kapitalizam nije uobičajeno objašnjenje o maksimizaciji profita, nego – vjerovanje u stalan gospodarski rast. Povjesničar nam tvrdi da u srednjem vijeku ljudi nisu vjerovali u budući rast. Bogaćenje se svodilo na ratovanje i otimanje postojećega bogatstva jednoga kraljevstva od drugoga. S pojavom kapitalizma stvari su se promijenile. Moderna kapitalistička ekonomija, da bi opstala, mora stalno povećavati proizvodnju, baš kao što morski pas mora stalno plivati – ili će se ugušiti. Proizvedeno netko treba kupovati. Pa se pojavila nova etika: konzumerizam. Potrošnja je dobra, štedljivost je bolest koja se liječi, ciničan je autor ‘Kratke povijesti čovječanstva’. I argumentira primjerom pretilosti, koja je kapitalizmu sasvim prihvatljiva. Najprije čovjek mnogo troši jedući, a onda kupujući sredstva za mršavljenje...
Investiraj ili kupuj! Kapitalizam i konzumerizam za autora su dvije strane istog novčića – spoj dviju zapovijedi. Najviša je zapovijed za bogataše: ‘Investiraj!’ Najviša je zapovijed za ostale: ‘Kupuj!’ Ta kapitalističko-konzumeristička etika revolucionarna je, tvrdi autor, i u drugom smislu: ‘Većina je prijašnjih etičkih sustava ljudima nudila prilično gadnu pogodbu: obećavala im je raj, ali samo ako gaje sućut i snošljivost, suzbiju u sebi gnjev i požudu te obuzdaju svoje sebične žudnje. Za većinu ljudi to je bilo malo previše. Povijest etike tužna je priča o prekrasnim idealima koje nitko nije mogao i živjeti. Većina kršćana ne oponaša Krista, većina budista ne uspijeva slijediti Budu, a većina bi konfucijevaca i samoga Konfucija dovela do živčanog sloma.’Nasuprot tomu, većina ljudi danas sasvim uspješno slijedi kapitalističko-konzumeristički ideal. Raj je obećan ako bogati ostanu pohlepni i troše vrijeme na zgrtanje novca, a mase otpuste uzde svojim strastima i žudnjama – pa kupuju sve više i više. Harari zaključuje da je to prva religija u povijesti čiji sljedbenici i uistinu čine ono što se od njih traži... (Možda ovo može poslužiti kao utjeha svima koji su uletjeli u kredite i sada se ne mogu iščupati.) Pretpostavke za nastavak vjerovanja u budući rast obveza su – znanstvenika. Oni stalno moraju smišljati nove i nove pronalaske koji će biti pretočeni u proizvode i usluge kako bi ‘perpetuum mobile’ mogao biti nastavljen... Kako će to završiti? Kakva je sudbina ljudske vrste? Za to ipak treba nabaviti i pročitati ‘Kratku povijest čovječanstva’.