Ekonomalije
StoryEditor

U Latviji su 2009. naručili knjigu, radili po njoj i izašli iz krize

09. Listopad 2014.
Piše:
lider.media

Neposredno prije početka Liderovog kluba izvoznika, održanog u petak u prostorima riječkog JGL-a, Đuro Njavro (dekan ZŠEM-a, člana Kluba izvoznika) dao mi je isprintanu, pa uvezanu knjigu.

Zaokupljen predstavljanjem četvoro europalamentaraca (Maletić, Picula, Stier, Škrlec) hrvatskim izvoznicima nisam ni pogledao o kakvom je naslovu riječ.

Tek po povratku u Zagreb pročitao sam naslov: „How Latvia Came through the Financial Crisiss“ (hm, pa to je već stara priča…) Autori: Andres Aslund i Valdis Dombrovskis (nešto ih se ne sjećam...). Izdavač: Peterson Institute for International Economics, Washington DC (ni za njih nešto nisam čuo…). Datum izdavanja: svibanj 2011. (a mogao je Đuro donijeti i nešto novije…).

Sve je već izmišljeno Ipak sam krenuo s listanjem tih 150 stranica i vrlo brzo bilo mi je jasno zašto mi je knjiga stavljena u ruke. U prošlim Ekonomalijama iznio sam tezu da bi „ekonomski stratezi“ hrvatskih stranaka prije pisanja programa trebali napisati (ili od nekog stručnjaka naručiti) knjigu/studiju na temelju koje će se praviti Program. A ne da programi budu bez znanstveno stručne podloge kao što su redovito do sada bili.

Knjiga o tome kako je Latvija prošla kroz financijsku krizu dokaz je da je na svijetu sve već izmišljeno. Nakon izbijanja teške financijsko ekonomske krize u Latviji, početkom 2009. pala je aktualna vlada i u tri tjedna imenovana nova vlada (desnog centra – to se Njavri vjerojatno isto svidjelo čitajući knjigu). Za premijera je postavljen 37-godišnji europarlamentarac (prije toga makroekonomist u centralnoj banci, pa od 2002. do 2004. ministar financija) gorespomenuti Valdis Dombrovskis. Usprkos ekonomskom znanju kojeg je imao, pozvao je u pomoć Andresa Aslunda koji je o tranziciji iz komunizma u kapitalizam napisao 11, a uredio još 16 knjiga. Aslund je u to vrijeme radio za Peterson Institute u Washintonu gdje su odlučili proizvesti traženu knjigu.

Koja je onda poslužila mladom premijeru da u kratko vrijeme stabilizira nacionalnu ekonomiju i provede strukturne reforme. Godine 2010. Latvija je izašla iz recesije, a glavni drajver rasta bio je, vjerujem da pretpostavljate – snažan rast izvoza.

Devet pouka Analizirajući što je napravljeno, Aslund i Dombrovskis došli su do devet pouka:

  1. Devalvacija nije nužna ako se umjesto nje provede „interna devalvacija“, odnosno smanjenje javne potrošnje za čak 11 posto u samo jednoj godini.
  2. Fokusirati se na dva prioriteta – zadržavanje tečaja i rušenje budžetskog deficita ispod tri posto BDP-a.
  3. Teške stvari obaviti u kratko vrijeme.
  4. Rezanje primanja višim državnim službenicima je jako popularno kod glasača.
  5. Prihvatiti što je moguće veću međunarodnu podršku. MMF može biti saveznik, a ne strašilo za široke narodne mase.
  6. Demokratski sustav nije prepreka za oštro rezanje budžeta.
  7. Važnije je imati odgovarajuću nego stabilnu vladu, što je posebno zanimljiv pristup. Nestabilne koalicije mogu biti vrlo korisne u krizi jer dovode do bržih promjena vlada!
  8. Kad nastupi ozbiljna kriza, populisti na izborima ne moraju proći dobro.
  9. Strani analitičari mogu biti jako u krivu. Nobelovac Paul Krugman je Latviji predvidio sudbinu Argentine…

Naravno da Latvija 2009. nije što i Hrvatska 2014. Uzroci nisu isti. Naše puzajuće propadanje je izgleda lošija varijanta od njihovog naglog urušavanja. Mentalitet građana Hrvatske i Latvije vrlo je različit… Ali krajnje je vrijeme da se iz metodologije pristupa nešto nauči. To što je HDZ angažirao njemački institut (hoće li morati napisati knjigu ili se sve svodi na fluidno savjetovanje s manje odgovornosti?) jest napredak na političkoj sceni, ali je pitanje mogu li njemački ekonomisti predvidjeti svu kompleksnost mediteransko-balkanskog mentaliteta?

Hrvatska bi za novog premijera konačno trebala dobiti ekonomistu (pravnici, politolozi, teatrolozi su se već izredali, ekonomista sigurno neće napraviti veću štetu…). On bi trebao znati tko da mu napiše „priručnik za upotrebu“.   U suprotnom, jedino nam ostaje nadati se da vrijedi poslovica o sedam debelih i sedam mršavih godina. To bi značilo da recesija završava 2015. Uzdanje u debele i mršave godine nije baš znanstvena teorija, ali za zemlju u kojoj ne vole prave stručnjake – ništa čudno.

23. studeni 2024 09:53