Prolazeći neki dan Petrinjskom ulicom, “u kadar” mi je uletila slika mesnice s velikim plakatom golog ženskog tijela koje leži i zamamno gleda u Božji prst, držeći u jednoj ruci jabuku, a u drugoj komad govedine.
Žensko meso očito simbolizira novi “mesni butik” - beef shop u kojem trenutno traju radovi. Očito u je u glavi vlasnika Miše Pešića, inače Šibenčanina koji živi u Amsterdamu, postojala vrlo jasna i neupitna asocijacija. Možda je navikao da u Amsterdamu gole žene krase gradske izloge, no u Zagrebu, osim ako se ne radi o striptiz baru, to baš i nije česta pojava. Da se razumijemo, nemam člansku iskaznicu feminističkog kluba, volim tajice, volim vidjeti lijepo žensko i muško tijelo, no da me ova reklama osupnula, bome je. Trnci nepravde prošli su vratom preko kralježnice i da mi je Miše bio pri ruci, svašta bih mu izgovorila. Kad sam svoje dojmove podijelila s partnerom, on je jednostavno slegnuo ramenima. U njemu ista slika očito stvara drukčije dojmove.
Jasno je da golotinja prodaje. Da cice, ravni trbuh, prčasta guza izazivaju pažnju i radnika koji popravlja prugu i menadžera koji u Audiju čeka na semaforu. Koliko god su naše oči navikle da barem jednom dnevno, htjeli to ili ne, vidimo golo tijelo, negdje pobogu mora postojati granica dobrog ukusa. Inače ono, kao u ovom slučaju, izaziva suprotan efekt. Za marketinšku i PR industriju golotinja je svetinja, prokušana stvar. Kada poduzetnik na tržište plasira novi proizvod u obzir valja uzeti karaketristike brenda, što on zastupa, kakva mu je pozicija i kakvu reputaciju želi izazvati. Valja razmišljati o kupcima, tko su oni i kako razmišljaju, kakva je njihova percepcija proizvoda te kako do njih doći (koje marketinške i komunikacijske alate koristiti). S obzirom da u još uvijek tradicionalnom i konzervativnom društvom kuhaju uglavnom žene, a češće odlaze i u nabavku namirnica, čini se da je gola žena u trash kontekstu prilično fulana poruka ženama koje kuhaju govedsku juhu.
Golišave fotografije i video klipići su najpretraživaniji i dijeljeni sadržaji na internetu. I besplatni su. Tko želi hraniti oči i libido golotinjom, ima tome potpuni pristup u privatnosti svoga doma. I na ulici se, s obzirom na “čedni” stil oblaćenja tinejdžerki, čovjek ima u šta zagledati. No, kada idem u mesnicu želim da mi je pred očima sočni odrezak, a ne manekenka koja je, tko zna kad, zadnji put nešto pošteno pojela.
Seks je oduvijek sastavni dio marketinške industrije. Istraživačka marketinška tvrtka Gallup & Robinson objavila je da je tijekom 50 godina marketinške industrije erotika nadprosječno efektna tehnika komunikacije s tržištem. No, da je istovremeno opasna za one koji su ju smjestili u krivi kontekst. Korištenje seksualnih simbola može privući jedan tip kupaca i istovremeno odbiti drugi.
Sa 18 godina imala sam jednom priliku fotografirati se gola za naslovnicu jednog stručnog časopisa, koji nije imao veze sa erotskom industrijom. Izdavač za kojeg sam radila vjerojatno je mislio da ću biti jeftinija od manekenke, a sve što sam trebala napraviti je leći potrbuške na pijesak, na mene bi se poslagali uređaji, ne bi mi se vidjelo lice, samo pregib leđa i stražnjice. Za 100 eura. Nisam odbila jer mi je to bilo premalo novaca, već sam nekako imala osjećaj da se neću baš dobro osjećati kad se drugi dan pogledam u ogledalo. Da, ako jednom krenem u te vode, da je gotovo. Nemam nikakve predrasude prema ženama koje na taj način zarađuju, samo ja nisam jedna od njih. Tadašnji šef mi je rekao:”Mala sve što ti treba u životu za uspjeh je - želudac!” Te riječi sam dobro upamtila, no želudac je i dalje osjetljiv. Vidjevši reklamu na mesnici, izgubila sam apetit.