Otišli ste na godišnji. Nekoliko tjedana. Skroz ste se iskopčali: nema maliova, nema poziva, nema niti priče o poslu i firmi. Radili ste nešto drugo za što inače imate malo vremena, nešto što vam pruža zadovoljstvo. Bili ste glavom i tijelom isključeni od posla.
I vratili ste se na posao.
Tjedan dana kasnije pitam: Kako si? I dobijem odgovor: Dobro. Jedan ravni, obični, prazni, neodređeni Dobro.
Ne znam što sam točno očekivala kao odgovor, ali sigurno ne neki čudan prizvuk praznine, nedostatka emocija, razočaranosti i Dobro.
Što znači dobro? Dobro kao Žaljenje zbog povratka na posao ili dobro kao Svejedno mi je ili dobro kao nešto treće?
Dobro. Ali... Kao da nešto nedostaje. Radim sve isto, a kao da mi nije tako jako stalo. Kao da odrađujem. Ne gorim. Sve je isto, a nešto fali...
Zašto mislimo da je loše ne-goriti? Zašto nam fali taj intenzitet? Smatramo li da ako nam nije stalo toliko da gorimo – nije nam stalo dovoljno?
Jesmo li se navukli na taj osjećaj da smo rastegnuti, da gorimo... i sada ne znamo funkcionirati ako nije tako? Jesmo li razvili ovisnost o osjećaju izgaranja? Ako nam posao ne preuzima život - nije dovoljno dobro? Ako možemo balansirati dijelove našeg života – ne valja?
Kako krivo!!!!
BALANS je važan. Ako jedete samo meso ili samo povrće ili samo tjesteninu – nije dobro. Bitan je balans u svemu što radite. Balans u odnosima, balans u prehrani, balans u emocijama, balans u radu, balans u kretanju. Balans duhovnog, psihičkog i fizičkog. Balans razuma, intuicije i emocija. Balans svjesnog i nesvjesnog.
Balans u svim dijelovima našeg života. Ne work–life balance. Samo BALANS, jer ako u balansu na jednu stranu stavite posao, onda je na drugoj - što? Ostatak života? Nije li život ipak veći od posla? Posao je dio života, dio nas. Veći ili manji dio, ali samo dio.
Zamislite sebe kao posudu. Posudu velikog kapaciteta, ali ipak posudu s određenim kapacitetom i nekim ograničenjima. I ta posuda je popunjena s mnogo manjih kutija koje predstavljaju nas - naše emocije, ponašanja, navike, svjesno, nesvjesno....sve je to međusobno složeno na određeni kompleksni način, ali je međuovisno, povezano ...
I tako zamislite i svoju životnu energiju, svoj sjaj kao osobe, kao kutiju koja je popunjena različitim kockicama, dijelovima vašeg života – zabave, obitelji, posla, hobija, prijatelja, slobodnog vremena... Svi ti dijelovi, sve te kockice našeg života su lijepo posložene u toj kutiji. Savršeno se slažu (kao tetris), međusobno su ovisne i u svojoj jedinstvenoj kombinaciji čine Nas. Nas upravo takvima kakvi jesmo. Jedinstvenima, živopisnima i izvrsnima u svojem postojanju.
I sada pogledajte tu svoju kutiju i sve te kockice u njoj. Kojih kockica je trenutno najviše? Koji dio vašeg života je najzastupljeniji – u danima, satima, mislima i osjećajima? Kojih kockica ima najmanje? Za koji dio svojeg života trenutno nemate vremena i malo je kockica? Koliko imate kockica koje predstavljaju posao? Koliko imate kockica koje predstavljaju hobije? Prijatelje? Obitelj? Stvari koje biste htjeli raditi? Koje su kockice gore, a koje negdje dolje zatrpane?
I sada dodajte svakoj kockici novu dimenziju – sjaj. Svaka kockica ima svoj sjaj, drugačiji od drugih. I jačina tog sjaja predstavlja energiju koju vam ta kockica daje. Koliko vam je taj dio vašeg života važan. Njegovu važnost za definiranje vas kao osobe, kao onoga što jeste i želite biti. Sjaj kockica predstavlja sjaj vas kao osobe – vašu energiju i životnu snagu.
I sada kada pogledate u tu kutiju – imate li najviše kockica koje se najjače sjaje? Ili je ipak više onih koje sjaje ne tako intenzivno?
Raditi balans znači uravnotežiti razne strane. Dovesti ih u harmoniju, sklad. Da zajedno funkcioniraju na najbolji mogući način. Balans znači imati sve kockice u kutiji, miješati ih i imati one koje najjače sjaje puno.
Nije li sklad ono čemu svi težimo? Nije li sklad ono što nam svima treba?
Ne zaboravite da kutija ima svoja ograničenja i u nju stane kockica točno koliko stane – ni manje ni više. Ali broj najsjajnijih kockica određujete VI. Ne šef, ne supružnik, ne prijatelji, ne okolina! Vi birate koje kockice dodajete, koje mičete. Vi birate hoće li će onoga što vam je najvažnije, što vas puni energijom i čini onime što jeste – biti više ili manje. Vi birate hoćete li biti svoje najbolje, najsjajnije JA. Vi birate balans svojega života.
Koje kockice birate – one jakog sjaja ili one manje sjajne? Koji je vaš izbor?
Vaša HR-uša