Prije deset godina, kad je splitska nutricionistica Dragana Olujić otvarala svoje prehrambeno savjetovalište Nutricionist, prvo takvo savjetovalište u Dalmaciji, malotko je znao i razumio što je to zapravo nutricionizam. Od tada do danas Olujić je sa svojim timom uspješno obrazovala tisuće klijenata o prehrani, među njima i brojne sportaše, usprkos prvotnom nerazumijevanju s kojim se susrela čak i u neposrednoj okolini.
Obilježavajući deset godina poslovanja, nedavno je predstavila Nutricionist, aplikaciju za praćenje nutricionističkog programa i rezultata, kako bi lakše i brže komunicirala sa sve brojnijim klijentima zainteresiranima za konzultacije o prehrani i izradu jelovnika. Zašto to smatra najboljim potezom u životu i zašto, usprkos rastu svijesti o pravilnoj prehrani, i dalje ne uočava da ljudi mijenjaju nabolje prehrambene navike, otkrila nam je u razgovoru.
Nedavno ste proslavili desetljeće rada u svojoj tvrtki Nutricionist. Što biste izdvojili kao najveća postignuća do sada?
– Najveće je postignuće to što je moja tvrtka zaživjela iako su prognoze o uspjehu bile ispod svakog minimuma. Osim što je zaživjela, opstala je deset godina te raste i poslovno i stručno. Još je tu niz postignuća koja bih htjela istaknuti, među kojima su zapošljavanje stručnoga kadra, razvoj novog softvera, a ponajviše uvođenje dijetoterapije kao kliničke grane nutricionizma u standardne protokole liječenja u privatnom sektoru.
S druge strane, s kojim ste se sve izazovima susreli u proteklih deset godina?
– Raznim, ali na početku najviše financijskim, što iz ove perspektive izgleda zanemarivo. Trebalo je ostati bez sigurnoga državnog posla i redovite plaće i zakoračiti u svijet nepoznatoga s malom djecom kod kuće. Nazvala bih to čistim entuzijazmom. Vjerujem da bi to moja bliža okolina opisala nekim drugim, nesimpatičnim terminima, od sebičnosti do nenormalnosti. Ali eto, upalilo je.
Drugi je izazov vođenje tvrtke koja prema djelatnosti još nikamo ne pripada, pa tako upadamo u apsolutno sve zakone i imamo sve obveze prema najskupljim tarifama, a nemamo doslovno nikakva prava. Posljednje tri godine ušli smo u PDV, a nemamo gdje tražiti pretporez jer nam se ništa ne priznaje. Volim reći da mi je država opako zaračunala školovanje, u mom slučaju definitivno ništa nije besplatno.
Ostali su izazovi npr. nelojalna konkurencija koja ne čini ništa da postavi standard, nego samo čeka da mi sve prvi napravimo i na kraju samo pobere vrhnje.
Možete li mi to pobliže objasniti, na što konkretno mislite?
– Pri tome mislim na kolege koji čekaju da mi iskoristimo svoje postojanje i dugogodišnje iskustvo kako bismo postavili nekakav standard, bilo da je riječ o načinu prezentacije jelovnika, isporuke bilo o formiranju cijena. Ili u smislu postojanja neke zakonske regulative, legislative i načina poslovanja poduzeća. I kad vide da to nama ide, kad mi riskiramo, vidimo što je dobro, a što nije, onda uzmu ono što je dobro. Nitko ne želi riskirati s nečim novim, svi žele doći na gotovo.
Kakva je situacija s nutricionizmom i dijetoterapijom u Hrvatskoj?
– U Hrvatskoj je situacija danas vrlo stabilna. Dijetetičara i nutricionista ima, pravih, školovanih. Sustav nam je malo još neuređen pa praksu po zakonu, kojeg nema, mogu obavljati osobe bez dana iskustva. To se mora hitno promijeniti, apeliram na mlade da se uhvate tog posla. Mi smo im omogućili da postoje, a na njima je da sebi omoguće da ostanu. Smatram da je moja, odnosno naša, misija u vezi s tim završena; sada je sve na njima. To je prazna rupa koju treba što prije zatvoriti.
Jeste li u proteklih deset godina vidjeli veći porast potražnje za vašim uslugama?
– Naravno, inače ne bismo ovako ubrzano rasli. Na tržištu je sve više ‘pacijenata bez dijagnoze‘ kojima je promjena u prehrambenom ponašanju jedno od rješenja za njihova stanja. Tu je naš prostor. Prvih pet-šest godina pobrinula sam se da se ljudi u tom okružju osjećaju sigurno, što je najvažnije, a onda je porastao i obujam posla. Uvijek naglašavam: naša je dužnost nikoga ne ozlijediti. Možda nećemo uvijek pomoći, ali klijenti su kod nas sigurni da im nećemo nanijeti štetu. Nadristručnjaci to ne mogu pružiti.
Uočavate li da su svijest o pravilnoj prehrani i prehrambene navike ljudi sve bolji?
– Nažalost, ne. Uočavam to kod pojedinaca, ali općenito nema pomaka. Promijenilo se jedino to da je pravilna prehrana manje stigmatizirana i da se o tome više i otvorenije razgovara. Uglavnom sve ostaje na priči koja uvijek završi sa ‘Radije ću umrijeti sretan i debeo nego gladan i nesretan.‘ ili ‘Što je muško ispod sto kilograma?‘.
Cijeli razgovor pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.