Kakav je položaj hrvatskih tvrtki u međunarodnoj konkurenciji? Odgovore na to pitanje svake godine pronalazimo u Cofaceovoj publikaciji ‘CEE Top 500‘ u kojoj je prema poslovnim prihodima rangirano 500 najvećih kompanija u 12 država srednje i istočne Europe. Uspoređivanje je utoliko važnije jer riječ je o vertikali poznatoj iz programa ‘Tri mora‘ – od crnomorskih Bugarske i Rumunjske i jadranskih Hrvatske i Slovenije preko kontinentalnih poveznica Srbije, Mađarske, Slovačke i Češke do baltičkih Poljske, Litve, Latvije i Estonije. Riječ je, zapravo, o najvećem i najvažnijem dijelu tranzicijske Europe, osim Ukrajine, koja je u ratu.
Poljski Orlen i dalje je uvjerljivo najveća kompanija, češka Škoda skočila je s pete na drugu poziciju, a mađarski Mol ostao je treći. Slijede najveći poljski trgovac Jerónimo Martins u vlasništvu istoimene portugalske kompanije, koji upravlja najvećim lancem trgovina Biedronka i lancem drogerija Hebe, te poljski i mađarski državni energetski sustavi PGE i MVM. Ostalih četvero probili su se u top 10 – slovački Volkswagen i tri poljska državna igrača – priređivač igara na sreću Totalizator Sportowy i dva energetičara, Enea i Tauron Polska Energia.
Dakle, među deset najvećih samo su tri kompanije u privatnom vlasništvu (dvije iz autoindustrije i jedan trgovac), šest u većinskom državnom, a još jedna s državom kao najvećim dioničarem (Mol). To pak pokazuje da tranzicija u ovoj regiji još nije završena, odnosno da je državni kapitalizam svojevrsna značajka država s komunističkim nasljeđem. Iz top 10 ispali su pak rumunjski OMV Petrom, Bulgarian Energy Holding, češki OTE, kao i lani drugoplasirana RWE-ova češka kompanija, koja je završila u likvidaciji nakon što su Nijemci prodali svoj plinski biznis u češkoj domaćoj državnoj kompaniji.
Regionalni energetski paradoks
Sektorski je sa 156 kompanija najzastupljenija energetika (naftna industrija zajedno s kemijskom, farmacijom te javnim i komunalnim službama, među kojima prednjače veliki mahom državni distributeri i proizvođači električne energije), što je paradoksalno jer je cijela regija veliki uvoznik energije, posebno nafte, plina i derivata.
Međutim, Coface objavljuje listu koja nije do kraja usporediva. Naime, za dio tvrtki iz šest država objavljeni su konsolidirani rezultati poslovanja (iz Bugarske, Estonije, Litve, Mađarske, Latvije i Poljske), a ostale države, među kojima je i Hrvatska, zastupljene su samo s pojedinačnim rezultatima. Priređivači su toga svjesni, ali se opravdavaju time što u trenutku izrade liste sve države još nemaju konsolidirane podatke.
– Stoga smo se odlučili, i tako je već godinama unazad, da se za zemlje iz okružja koje su uključene u projekt, što uključuje i Hrvatsku, prikupljaju nekonsolidirani podaci jer u protivnom slika bi također bila iskrivljena zato što bi neke grupacije već imale objavljene podatke, a neke ne, pa bi se događalo ispadanje s liste ili mijenjanje mjesta na njoj u sljedećoj godini, a bez stvarnog pokrića i potrebe – objašnjavaju iz Cofacea.
Vujnovčev portfelj na 11. mjestu
No takva nedosljednost poprilično mijenja poziciju na listi pojedinih kompanija, kao i zastupljenost sektora i država na listi. Hrvatska je u top 500 zastupljena s 15 tvrtki, dvije više nego prethodne godine. Najbolje je plasirana pojedinačno najveća kompanija, Ina (53.), ispred HEP-a (58.), PPD-a (63.) i Konzuma plus (167.). Međutim, konsolidirani rezultati tih kompanija – koje objavljujemo upravo u ovom broju (str. 18 – 24.) – daju sasvim drukčiju sliku.
Najveći sustav, Fortenova grupa, s 5,9 milijardi eura prihoda zauzeo bi 26. poziciju, HEP grupa bila bi 42., konsolidirana Ina 48., a zbrojene konsolidacije ENNA grupe i Blue Horizona (tvrtke grupirane oko PPD-a) skočile bi na 55. poziciju… A kad bi se promatrao stvarni portfelj Pavla Vujnovca, koji je većinski vlasnik Fortenove, ENNA grupe i Blue Horizona, riječ je o kompanijama koje su prošle godine ostvarile 9,67 milijardi eura prihoda, čime bi ta grupacija skočila do praga top 10 – na jedanaestu poziciju u regiji.
Takva računica uvelike bi promijenila i poziciju Hrvatske na karti top 500 CEE-a. Poslovni prihodi 15 hrvatskih tvrtki na Cofaceovoj listi su 24 milijarde eura, a kad se uzmu u obzir konsolidirani rezultati, prihod 23 kompanija raste na 40 milijardi eura, a broj zaposlenih s 41.593 na čak 137.865. Time bi se Hrvatska pomakla za jednu poziciju – s osme na sedmu prema broju tvrtki u top 500 i prema prihodu, a sa sedme na šestu poziciju prema broju zaposlenih. Time bi joj udjel u prihodima top 500 CEE-a narastao s Cofaceovih 2,1 posto na stvarnih 3,5 posto, što je u skladu s udjelom broja stanovnika (3,6 posto), a zaposlenost bi skočila s 1,7 na 5,6 posto.
