Kakva su vremena došla! Još u nedavnoj prošlosti, kad bi recesija zakucala na vrata, najviše su strahovali radnici da ne ostanu bez posla. Danas, kad mogućnost recesije i dalje visi u zraku, poslodavci strahuju da neće imati koga zaposliti.
PwC je nedavno objavio rezultate globalnog istraživanja provedenoga potkraj prošle godine koje je pokazalo kako gotovo 75 posto predsjednika uprava vjeruje da će globalna ekonomija u ovoj godini doživjeti pad. U istom postotku to smatraju i predsjednici uprava u srednjoj i istočnoj Europi, uključujući i one iz Hrvatske.
Međutim, u traženju odgovora na pad ekonomije u svojim kompanijama smanjenje broja zaposlenih spominje samo 12 posto predsjednika uprava u srednjoj i istočnoj Europi te 16 posto njih na globalnoj razini. Za usporedbu, u istraživanju provedenom u listopadu i studenom 2008. godine, kratkoročna smanjenja broja zaposlenika planiralo je dvostruko više direktora.
Naprotiv, na globalnoj razini povećanje zaposlenih u svojim kompanijama za ovu godinu planira čak 36 posto predsjednika uprava. I kompanijski lideri u našoj regiji kao glavnu prijetnju svojim kompanijama ističu potencijalni nedostatak radne snage i vještina. Čak 64 posto njih smatra da će upravo to imati velik ili vrlo velik utjecaj na profitabilnost njihovih sektora u sljedećih deset godina.
Što se to toliko promijenilo u glavama predsjednika uprava u tih petnaest godina? Ili, što se toliko u međuvremenu, kako globalno tako i lokalno, promijenilo na tržištu rada da ono sada pokazuje začuđujuću otpornost na izazov recesije?
GenZ, velika ostavka...
Iako se pojavilo mnogo različitih čimbenika, odgovor bi se, pojednostavnjeno, mogao svesti na nekoliko ključnih riječi: milenijci i generacija Z, fenomen ‘velike ostavke‘ te rat za talente. Hrvatske specifičnosti k tome su još demografska kretanja, mjere aktivnog zapošljavanja, zaostajanje rasta plaća za inflacijom te snažan oporavak turizma nakon koronakrize.
O odnosu milenijaca i generacije Z prema tradicionalnim modelima zapošljavanja proteklih je godina mnogo toga napisano i rečeno pa nećemo sve to ponavljati. Najvažnije je da su, u odnosu na prethodne generacije, obrazovaniji i pripremljeniji za zahtjeve koje imaju radna mjesta u organizacijama duboko uronjenima u digitalnu transformaciju, ali i da su skloniji dignuti sidro iz svake organizacije u kojoj im se nešto ne sviđa, pa makar to bilo nezadovoljstvo izborom besplatnog voća za zaposlenike.
Podaci iz PwC-ova istraživanja sugeriraju da izvršni direktori ne preferiraju otpuštanje zaposlenika kao oblik smanjenja troškova poslovanja, djelomično i zbog nedavnog iskustva s odljevom zaposlenika, fenomenom nazvanim ‘velika ostavka‘, koji je porastao tijekom proteklih godinu dana na mnogim tržištima. Većina sudionika u istraživanju vjeruje da će se rast odljeva zaposlenika nastaviti i ove godine. Iznimka su američki predsjednici uprava, koji uglavnom očekuju da će taj odljev ipak biti manji nego lani.
– Mnogo je globalnih prijetnji, ali unatoč tomu fokus je na ljudima. Ponajprije smo usmjereni na ljude, unatoč drugim prijetnjama poput inflacije, geopolitičkih sukoba i makroekonomske nestabilnosti. Svjesni smo da s povećavanjem cijena rastu i troškovi ljudi. Dakle, sve se svodi na to koliko je netko spreman manje zaraditi kako bi zadržao talente. Zapošljavanjem i zadržavanjem talentiranih stručnjaka poslovni subjekti moći će odgovoriti na potrebe tržišta i na tome kapitalizirati. Potrebno je investirati u ljude kako bi se dugoročno osigurala održivost poslovanja – komentirao je John Gašparac, PwC-ov partner odgovoran za poslovanje u Hrvatskoj.
Cijeli tekst pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.