Sales manager s godinom iskustva na poziciji prodavača u trgovini cipelama. Programer koji bi trebao raditi u Pythonu, ali je svoje iskustvo malo ‘precijenio‘. Projektni menadžer u multinacionalki koji se jedva služi engleskim, a trebao bi mu biti na zavidnoj razini. Nije neka novost da ljudi svoja iskustva i vještine prenapuhuju u životopisu. Posloprimaca nikada nije bilo manje, a radnih mjesta više, pa i ne čudi da su se povećali apetiti za boljim poslom i većom plaćom. A ako je sve to udaljeno tek jednu ili dvije male, sitne laži, onda cilj opravdava sredstvo, takav je opći narativ. Ali, ako je nešto bilo ispravno u Firenzi u 16. stoljeću kada je Niccolò Machiavelli pisao svog ‘Vladara‘, ne znači da isto vrijedi i danas. Pogotovo ako nam se mala laž ili ‘uljepšavanje‘ u CV-ju mogu obiti o glavu. I nama i posrednicima pri zapošljavanju, ako postoje, ali i potencijalnim poslodavcima.
– Jednom mi je promakao baš patološki lažljivac – priča nam jedna iskusna headhunterica koja se zbog toga našla u ozbiljnom reputacijskom problemu. Čovjek je obmanuo sve, i njih kao posrednike pri zapošljavanju i poslodavca i svoje kolege, i kad je istina izašla na vidjelo, bilo je doista problematično.
– Takvi ljudi nerijetko misle da se ‘samo dobro prodaju‘, a to što u najgorem slučaju neće dobiti posao ili će ga izgubiti kad se razotkriju ne predstavlja im preveliki problem. Međutim, problem jest onima koji su takvu osobu selektirali i preporučili, kao i poslodavcu kojem je zbog pogrešne osobe na pogrešnoj poziciji projekt zapeo – ispričala je headhunterica.
Trećina napuhuje CV
Nije to jedini takav primjer, osobe koje rade u ljudskim resursima na dnevnoj razini suočavaju se s kandidatima koji bez imalo srama i uz ogromnu količinu drskosti lažu o obrazovanju i iskustvu toliko da ih je jednostavno razotkriti uza samo malo predanijega guglanja i skrolanja po društvenim mrežama. Ali oni koji to rade ‘da i ne trepnu‘ nisu kandidati za upravljačke pozicije. Oni ipak malo sofisticiranije ‘muljaju‘.
Marta Meštrović, savjetnica pri zapošljavaju u Adeccu, kaže iz svog iskustva kako je najčešći primjer da kandidati ‘uljepšavaju‘ nazive svojih prošlih radnih mjesta kako bi se osobi koja pregledava životopis činilo da imaju relevantno iskustvo. Može se dogoditi i to da kandidat u životopisu napiše neistinu o tome da je radio u nekoj kompaniji ili na nekom radnom mjestu, ali to je, kaže, situacija koju zaista rijetko susreću.
– Češće kandidati precjenjuju svoje znanje jezika ili navode da imaju napredno znanje nekog programa iako se njime baš ne koriste. Dogodi nam se i da nam ljudi opisuju voditeljsko iskustvo iako su možda mentorirali jednoga novog člana tima, a nije rijetkost ni to da IT-ovci navode da u nečemu imaju ‘seniorsku‘ razinu znanja, no kad dođu do procjene tehničkog znanja, njihov rezultat ne odgovara razini starijeg programera – istaknula je Meštrović, prema čijem se mišljenju kandidati češće precjenjuju u CV-jevima nego što otvoreno lažu.
Osnivačica Studija 5 Irena Jolić Šimović naglašava kako kandidati danas često u svojim životopisima navode da su završili obrazovni program koji su možda tek započeli. Uljepšane titule, preuveličane radne obveze, izmijenjeni datumi zaposlenja, pa čak i lažne preporuke također su česti.
- Tražitelji posla također mogu dati fiktivne informacije tijekom procesa zapošljavanja, kao što su razlozi napuštanja prethodnih pozicija – nabraja Jolić Šimović, podsjetivši kako i neke studije sugeriraju da trećina tražitelja posla ima barem malu količinu pogrešnog ili prenapuhanog sadržaja u svom životopisu. Za hrvatsko tržište rada vrijedi sličan trend, uljepšavanje CV-ja često je i to na područjima preuveličanoga radnog iskustva, završenih edukacija, prethodne visine plaće, vještina korištenja različitih alata, poznavanja stranih jezika i slično.
Vara se i na jeziku
- Najčešće se susrećem s preuveličavanjem prethodnih odgovornosti i visinom plaće na prijašnjem radnom mjestu. Laganje o hobijima i interesima također je vrlo često, premda je taj dio manje važan za dobivanje posla, ali kad ga zamijetite, budete na oprezu, jer nam mnogo govori o karakteru osobe. Dodatne edukacije i treninzi također su često prenapuhani, kako bi se pružio lažni dojam, kao i poznavanje korištenja različitih digitalnih programa i alata – istaknula je Jolić Šimović.
Headhunterica Sanja Brkić, vlasnica i direktorica tvrtke koju je nazvala svojim imenom i osoba koja je odradila, kaže, 12 tisuća intervjua s kandidatima za neki posao, navodi da se u Hrvatskoj u životopisima najčešće vara na stranim jezicima.
– Najsmješnije mi je kad napišu da govore pet jezika, a ono hrvatski, srpski, bosanski. Također vara se na razini znanja jezika. Često će napisati da su fluentni u nekom jeziku usmeno i pismeno, pa kad imam sumnje u vezi s tim, a znanje jezika je važno za poziciju koju tražim, prebacim intervju na engleski i tu se vidi sve. Nevjerojatno mi je da još srećem top-menadžere, ljude koji su godinama bili na upravljačkim pozicijama, putovali po svijetu, koji loše govore engleski i još ga lošije pišu – naglasila je Brkić.
Kako se još mulja i uljepšava istina u CV-jevima, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.